Film koji ćete ili mrziti ili obožavati: Jeste li ga već pogledali i kakvi su dojmovi?

Prije nekoliko dana na Netflix je stigao film pod nazivom Spaceman, čiju glavnu ulogu igra Adam Sandler. Prije nego što sam uopće upalila film, pretpostavila sam da ću gledati neku komediju dramu s prepoznatljivim sandlerovskim humorom.

Nakon dvadesetak minuta gledanja filma i dalje nisam bila sigurna što zapravo gledam, a vama mogu samo reći da je ovo sušta suprotnost od svih Sandlerovih filmova te da je "Spaceman" zapravo pravo umjetničko djelo.

Astronaut kojeg tješi ogromni pauk sigurno nije nešto što će većina odabrati za opuštajući film, ali "Spacemana" svakako trebate pogledati. Film je temeljen na romanu češkog pisca Jaroslava Kalfařa, a režirao ga je Johan Renck. Renck je napravio film koji vas doista zbuni. "Spaceman" vas ne zbuni zbog svoje tematike koja je dosta česta u sci-fi filmova, nego vas zbunjuje sve ono što okružuje tu tematiku.

Moram priznati da sam do pola filma mislila da gledam totalnu budalaštinu, ali od polovice filma vrlo sam brzo promijenila svoje mišljenje. Razlog tome je emotivni aspekt filma koji dominira drugim dijelom do te mjere da prihvatite da je OK da veliki dlakavi pauk daje suvisle životne savjete Adamu Sandleru. Jedan je od filmova koji će zasigurno podijeliti gledatelje te mislim da je najveći razlog tome način na koji je ispričana čudnovata priča o astronautu Jakubu. Renck ima jasnu viziju kuda film treba ići, ali svjesno skreće s kolosijeka narativa kako bismo kao gledatelji bili iznenađeni i kako bi nas se film još više emotivno dojmio na samom kraju.

Pratimo dvije priče, jedna se odvija u svemiru, a druga je čvrsto na zemlji. Figurativno, priča koja prati Jakubovu trudnu ženu na zemlji se čini više izvanzemaljskom nego radnja u skučenoj letjelici negdje u svemiru. Redatelj sjajno vodi oba narativa dok upoznajemo glavne likove, kako ih tolika udaljenost odvaja, ali na kraju još više spaja. Tempo filma je usporen od početka do kraja, što dodatno podcrtava psihička stanja likova, kao i doslovno fizičko stanje glavnog lika koji većinu vremena lebdi u svemirskoj letjelici. "Spaceman" ima elemente humora koji vas i plaše. Najviše tome doprinosi dolazak Hanuša, pauka koji se ponaša kao psihoterapeut. Veliki pauk u skučenom prostoru zaista izgleda strašno, ali način na koji govori doprinosi komičnom elementu filma. Sve teme koje se isprepleću tijekom filma ozbiljne su životne brige i traume te iako možda ne shvaćamo na prvu da se radi o ozbiljnom djelu, postanemo toga svjesni jer nas duboko prodrma. Tome svakako doprinose pametno napisan scenarij, jasnoća u odnosima među likovima, kao i sjajna glumačka postava koja jasno prenosi čudnovatu priču.

Adam Sandler utjelovljuje lik usamljenog astronauta Jakuba Prochazke. To je zasigurno nešto novo za Sandlera i iznimno mi je drago što je dobio priliku igrati u ovakvom filmu. Sandler po meni odlično igra svoju ulogu te ni na jedan način nisam priželjkivala da nam ipak pokaže svoj jedinstveni suhoparni humor. Dosljedan je svom liku, svim njegovim promjenama te na emotivan način dočarava krizu identiteta odraslog čovjeka koji napokon spoznaje pravi smisao života. Lenka je Jakubova žena koju igra predivna Carey Mulligan, za koju već znamo da će biti odlična u bilo kojem žanru. Njezina suptilna gluma, koja je moćnija od bilo koje dramatične scene ili replike, čini njezin lik Lenke prekrasno krhkim i snažnim u isto vrijeme. Paul Dano daje glas pauku Hanušu te, iako ne mogu komentirati njegovu mimiku tijela ili facijalne ekspresije, mogu reći da je njegov glas zadivljujući. Na prvu ne možete spojiti takav glas s paukom, ali ga prihvatite veoma brzo.

"Spaceman" je film koji ćete ili mrziti ili obožavati. Ja sam u ovoj drugoj grupi te zaista mislim da je ovaj film neka vrsta žanrovskog eksperimenta, kao i umjetničko djelo kakvo dosad nisam gledala na Netflixu. Čudnovata priča, iznimno ozbiljna tematika i kreativan način na koji je ispričana čine "Spacemana" uzbudljivim filmom vrijednog vaše potpune pozornosti