Radnjom i dubinom siromašan nastavak kultne priče stigao je u kina – no ulaznicu se ne isplati platiti
Hit-hororac velikana straha Stephena Kinga, roman ''Ono“, već desetljećima obara publiku s nogu razrađenom radnjom, kombinacijom dječje avanture i priče o zlu koja ledi krv u žilama, a u 33 godine koliko je prošlo od njegova objavljivanja stekao je legendarni status. Kultna knjiga prerasla je u kultnu seriju, a sada je završio i pokušaj da se priču o zastrašujućem klaunu pretvori u kultni film – nažalost, neuspješno.
Filmski spektakl strave i užasa ''Ono'' 2017. je privukao stotine tisuća gledatelja u kinodvorane diljem svijeta, a kada je najavljen i drugi dio filma kojim će se priča o ukletom mjestašcu na sjeveru SAD-a privesti kraju, obožavatelji su željno iščekivali početak rujna 2019. kada se Pennywise opet vratio u život. Velika medijska pompa, uzbuđenje, visoka očekivanja i solidan prvi dio legendarne priče mnogo su obećavali, no očekivanja su se na kraju rasprsla baš kao crveni balon kada se prenapuše.
''Ono: Drugo poglavlje“ filmska je priča u trajanju od 169 minuta koja u odnosu na prethodnik iz 2017. publici nije donijela apsolutno ništa novo ni inovativno, već upravo suprotno – simplificiranu radnju, mnogo vizualnih efekata i gotovo posve iste scene koje su se pojavile u prvom dijelu priče. Jedino po čemu možemo zaključiti da je radnja evoluirala jesu odrasli glumci koji su zamijenili one dječje, mnogo uvjerljivije.
Ovo drugo filmsko poglavlje priče o zloj sili koja vlada gradićem Derryjem i prijateljima koji ju, nakon godina izbivanja i ponovnog suočavanja s vlastitim traumama, strahovima i boljkama, uspijevaju pobijediti nije dosadno, ali je bolno predvidljivo.
Predvidljivost i repetitivnost u kombinaciji sa znatno predugačkim trajanjem ubojit su spoj koji će i najzagriženije fanove izbaciti iz takta. Iako je radnja zanimljiva, osiromašena je.
Roman ''Ono“ jedan je od najuspješnijih Kingovih naslova, i to s razlogom. Mreža likova, motiva, karaktera i zastrašujućih događaja premrežuje se na nevjerojatno logičan, a opet iznenađujući način, a u ''Ono: Drugo poglavlje“ nije ostavljeno mjesta za razradu likova, njihovih odnosa, a najzanimljiviji dijelovi radnje romana potpuno su izbačeni iz filma.
Tako je ovaj nezasluženi kinohit koji živi na staroj slavi tek očerupana verzija onoga što bi ''Ono'' moglo biti. Vizualni efekti, čudovišta, krv i šiljasti zubi istisnuli su prave dramatične događaje iz knjige i na filmsko platno prenijeli tek plošnu priču bez imalo dubine i maštovitosti.
Iako smo se ovom filmu jako veselili te se ponadali da će jesenska sezona u kinima započeti dobro, ''Ono: Drugo poglavlje'' poprilično je razočarao. Očito pogodovanje srednjestrujaškom ukusu zadovoljit će one koji ne poznaju Kingov opus, no iznevjeriti imalo zagriženije fanove tog velikog književnika i njegovih kultnih likova.
Scenaristički gledano, 169 minuta filma moglo se kudikamo bolje iskoristiti, a likovi bolje razraditi. Iako je nemoguće posve vjerno pretočiti roman od gotovo 900 gusto pisanih stranica u dva sata filma, fokus je trebao biti na drugim temama i događajima. Ovako smo dobili tek jednu scenu iskakanja čudovišta za drugom. Unatoč tome što nisu brutalno dosadne, gledatelj se nakon dva sata istih fora umori te se počne nadati kako će se film uspjeti dotaknuti barem jednog lika ili događaja s malo više oštroumnosti i dubine - no to se ne dogodi.
Glumačka postava također je iznevjerila. S imenima poput Jamesa McAvoyja i Jessice Chastain moglo se i trebalo se izvući mnogo više iz cijele priče, a na kraju su upravo oni ostali najslabiji faktori glumačke izvedbe. Uniformni, lišeni uvjerljivih emocija i ponekad vidno preglumljujući, u ovom su slučaju iskušani glumci itekako podbacili. ''Ono'' iz 2017. ponudilo nam je svježinu dječjih lica i neizvještačenost pristupa, a ovo iz 2019. tek suhoparnost.
Sve u svemu, ''Ono: Drugo poglavlje'' podbacilo je i nije pružilo zabavu kakva se očekivala. Vjerujemo da će većina gledatelja koji izdrže mukotrpno trosatno sjedenje u kinu na kraju izići blago nezadovoljna i s mišljenju da film ne zaslužuje više od ocjene tri – ''zlatne“ sredine koja niti smrdi niti miriše, već samo nakon nekog vremena potone u zaborav. Jer će se baš to dogoditi.
1/12 >>
Pogledaj i ovo