Izgubljen između komedije i drame, Brešanov film "pojeo" je vlastiti marketing
Najnoviji film Vinka Brešana “Koja je ovo država” mjesecima prije premijere pratio je veliki hype.
Film je najavljen u Kulmerovim dvorima, a uoči premijere objavljivani su članci s naslovom tipa “Kako su ovo uspjeli snimiti” referirajući se na scenu u kojoj četvorica umirovljenika u dresovima nogometnih reprezentativaca otvaraju Tuđmanovu grobnicu i kradu lijes s tijelom prvog hrvatskog predsjednika.
Spominjalo se i da je film sniman na za javnost inače zatvorenim lokacijama, poput zatvora u Lepoglavi ili Banskih dvora te je marketinški gledano posao vrhunski odrađen.
Ipak, sav taj hype i nabrijavanje stvorili su velika očekivanja, no istovremeno i umanjili potencijalni efekt iznenađenja jer su "najbolje fore" već bile poznate.
Film “Koja je ovo država” najavljivan je kao komedija apsurda, pa tako kroz višeslojnu i nelinerarnu radnju pratimo ministra koji se svojevoljno zaključao u zatvorsku ćeliju, već spomenute umirovljenike koji se odluče ukrasti Tuđmanov lijes (razlog vam nećemo spoilati), generala kojeg proganjaju halucinacije te premijera i predsjednika države koji su spremni na sve kako bi zaštitili svoje fotelje.
Najnoviji Brešanov film obiluje flashbackovima, izmjenjivanjem sna i jave i višestrukim fabularnim linijama, pa je radnju na trenutke teško pratiti. “Koja je ovo država” cijelo vrijeme balansira između komedije i drame, no dramske elemente prožete tugom i melankolijom teško je doživjeti ozbiljno zbog mnogobrojnih apsurdnih situacija koje film ipak više guraju prema komediji.
“Koja je ovo država” na inovativan način dijagnosticira mnogobrojne probleme hrvatskog društva, no nikad se do kraja ne hvata ukoštac s njima, već pribjegava komično-apsurdnom pristupu, koji opet nije toliko urnebesan i zabavan koliko bi mogao biti.
“Koja je ovo država” svakako je drukčiji film koji je ponudio nešto novo u hrvatskoj kinematografiji, no niti je dovoljno smiješan niti dovoljno sjetan, a unatoč pritajenim marketinškim priželjkivanjima zasad nikoga nije uvrijedio svojom navodnom kontroverznošću.
Mnogobrojnu glumačku postavu predvode Krešimir Nikić, Nikša Butijer, Ljubo Jelčić, Slobodan Milovanović, Dražen Kuhn, Lazar Ristovski, Sebastian Cavazza i poljski glumac Daniel Olbrychski u ulozi predsjednika države. Glumačkim izvedbama (izuzev pomalo iritantnog naglaska Sebastiana Cavazze u ulozi premijera) nema se što za prigovoriti, no vidljiv je nedostatak ženskih likova koji se pojavljuju tek u sporednim ulogama.