Svi koji prate dodjelu najprestižnijih filmskih nagrada pitaju se hoće li se od ovog puta nešto promijeniti?
Po prvi put su dvije otvorene LGBTQ+ glumice nominirane u istoj godini, Ariana DeBose i Kristen Stewart. No, s obzirom na sjajne karijere, zašto se LGBTQ+ glumci još uvijek tako rijetko prepoznaju?
Još 1990-ih, LGBTQ+ kino se smatralo ograničenim na filmske festivale i lance arthouse kina, osim nekoliko izuzetaka, filmova ''Philadelphia'' iz 1993. i ''Dječaci ne plaču'' iz 1999., za koje su Tom Hanks i Hilary Swank osvojili Oscara za glumu. Mišljenja su se u Hollywoodu promijenila posljednjih desetljeća, odražavajući širi pomak u stavovima unutar zapadnog društva.
Nagrade se ponekad smatraju nepouzdanim pokazateljem kvalitete, ali obično odražavaju suvremeno društveno raspoloženje. Stoga ne čudi što je javnost sve više prihvaćala LGBTQ+ identitete i odnose, a sve više filmova koji odražavaju priče LGBTQ+ osoba dospjelo je u centar pažnje dodjele nagrada.
''Planina Brokeback'' iz 2005. i ''Mlijeko'' iz 2008. dva su najistaknutija primjera s početka 2000-ih. Ang Leejeva adaptacija priče Annie Proulx o izmučenoj gay aferi između dva kauboja, osvojila je tri Oscara i bila je favorit za najbolji film. Drugi, biografski film o prvom otvoreno gay gradonačelniku San Francisca Harveyju Milku, osvojio je Seana Penna za najboljeg glumca, a istaknutog gay pisca Dustina Lancea Blacka za najbolji adaptirani scenarij. Zatim, 2016., ''Mjesečina“ Barryja Jenkinsa pružila je još jedan ključni trenutak u prepoznavanju LGBTQ+ priča, kada je postao prvi film s gay protagonistom – čija je cjeloživotna borba s njegovom seksualnošću središnji narativ – koji je osvojio najbolji film. Otada su se sve više počeli prikazivati filmovi s eksplicitnim LGBTQ+ scenama kao što su ''Fantastična žena'', ''Zovi me svojim imenom'' i ''Favorit'' koji se naširoko zastupaju u krugu dodjele nagrada.
Unatoč tom napretku postoji zapanjujuća znatiželja. Dok LGBTQ+ priče postaju sve više u modi, otvoreni LGBTQ+ glumci gotovo su u potpunosti isključeni iz razmatranja nagrada u posljednjih 20 godina. Otkako je sir Ian McKellen 2002. godine dobio priznanje za korištenje Gandalfovog štapa u ''Gospodaru prstenova: Prstenova zajednica'', nijedan otvoreni homoseksualac nije nominiran ni u jednoj kategoriji izvedbe. LBGTQ+ žene su prošle neznatno bolje: Angelina Jolie, koja je otvoreno biseksualna, osvojila je najbolju sporednu glumicu u filmu ''Djevojka, prekinuta'', a kasnije je dobila nominaciju za vodeću glumicu za ''Changeling''. Međutim, od Jolieine nominacije, Lady Gaga, koja se također identificira kao biseksualka, bila je jedina LGBTQ+ osoba koja je dobila bilo kakvo priznanje - do sada.
Koliko god ovaj rekord bio tužan, to je razlog zašto su Oscari 2022. relativno posebni u tom pogledu, s ne jednim nego dva LGBTQ+ glumca koja se mogu natjecati za nagrade: Kristen Stewart za najbolju glumicu za ''Spencera'' i Ariana DeBose za najbolju sporednu glumicu za ''Zapadnu stranu priče'' Stevena Spielberga. Stewart se identificira kao biseksualka, a DeBose kao queer, a to je prvi put da su dvije otvorene LGBTQ+ izvođačice nominirane u istoj godini. Ako bilo koja od njih pobijedi, to bi ih učinilo jednim od prvih LGBTQ+ glumica koji su osvojili nagradu, a ako obje osvoje, to bi bilo uistinu povijesno - prognostičari su za sada posebno optimistični za DeBose, trenutnu favoritkinju u klađenju, dok Kristen dolazi na treće ili četvrto mjesto u svojoj kategoriji.
Zašto su LGBTQ+ glumci isključeni?
Ako se prognoze obistine i obje glumice osvoje nagrade, hoće li se nešto promijeniti? U filmskoj industriji ima više LGBTQ+ glumaca, a time i dobitnika Oscara nego što znamo – samo što oni to još nisu priznali. Jodie Foster javnosti je priznala da je homoseksualka nedugo nakon dobivanja kipića za film ''Kad jaganjci utihnu''.
Dolazimo zatim do argumenta da LGBTQ+ uloge najbolje preuzimaju LGBTQ+ izvođači jer proživljeno iskustvo daje autentičnost, ali kontradiktorno ovom stavu jest da je to glumački posao i da bi svaka glumica ili glumac trebali znati odigrati i tu ulogu. Kritičari govore kako je problem u tome što to nije dvosmjerna ulica: straight glumci dobit će nagrade za gay uloge, ali gay glumci nemaju priliku igrati izravno u glavnim ulogama.
Kad je riječ o Kristen i Ariani, zanimljiva je činjenica da se seksualnost ove dvije LGBTQ+ zvijezde nominirane u jednoj godini dosad uglavnom tretirala kao usputna. Ovo je zasigurno pozitivan korak naprijed s obzirom da su obje igrale ulogu straight žena, Ariana DeBose za ulogu Anite, a Kristen Stewart za ulogu princeze Diane.
Bilo bi sjajno da bilo koja od ovih glumica pobijedi. U budućnosti ćemo sigurno dobiti još homoseksualnih nominiranih glumica i glumaca, ali pobjede LGBTQ+ glumaca ostat će neupitno rijetke sve dok se ti sistemski problemi ne ispitaju i riješe na odgovarajući način.