Feel good filmovi za bijeg od naše stvarnosti: Zašto ih obožavamo gledati za vrijeme blagdana?
Love Actually, Nothing Hill, Bridget Jones, The Holiday… lista svima dobro poznatih feel good filmova je beskrajna, ali u ovom tekstu želim se zaista posvetiti tom osjećaju koji nam takvi filmovi bude, te zašto ih svake godine gledamo tik pred blagdane.
Po prvi put ovaj popularni filmski žanr je 2021. godine znanstveno ispitan od strane Max Planck instituta za empirijsku estetiku. U studiji je bilo oko 450 volontera koji su gledali sve feel good favorite, od romantičnih komedija do animiranih filmova. Ono što su znanstvenici htjeli otkriti je zbog čega se zaista osjećamo dobro kada gledamo te filmove. Nadošli su na zaključak da je to zato što takvi filmovi imaju specifičnu strukturu, donose točno onoliko drame koliko je potrebno, i imaju snažan emocionalni utjecaj na gledatelje.
''Osim elementa humora i klasičnog sretnog završetka, feel good filmovi mogu se prepoznati po određenim obrascima zapleta i likovima koji se ponavljaju”, pojašnjava autor studije Keyvan Sarkhosh.
Blagdani su posebno emotivan period u godini kada nam je najviše potrebno neke topline, i tog nekog osjećaja da će sve biti u redu. Ovakvi filmovi igraju na emocije gledatelja gdje vas uvuku u jedan idilični svijet u kojem smo svjesni da će na kraju sve biti dobro. Samim tim, takvi filmovi su bijeg od naše stvarnosti u kojoj i nismo baš sigurni da će sve dobro završiti. Kada uzmemo za primjer kultnu romantičnu komediju The Holiday (Ljubav i praznici), dok ga gledamo jedan dio našeg mozga je svjestan da sve situacije sa kojima se likovi susreću, ali i sami likovi, su potpuno nerealni. Ovaj drugi dio našeg mozga, emotivni dio, želi još. Film ima dosta zapleta i drame, ali ona je dozirana tek toliko da se ne osjećamo loše niti u jednom trenutku, već nas još više emotivno veže uz likove.
Keyvan Sarkosh je također primijetio da feel good filmovi “često uključuju autsajdere u potrazi za pravom ljubavi, koji se moraju dokazati i boriti protiv nepovoljnih okolnosti, i koji na kraju pronađu svoju ulogu u zajednici.” To je taj element dramatičnosti koji nas privuče radnji i likovima, ali sa kojim se možemo poistovjetiti i u stvarnom životu. Film koji će ovu tezu najbolje podcrtati je Dnevnik Bridget Jones.
Bridget je jedna normalna žena kojoj apsolutno ništa ne ide od ruke, koja se bori sa istim nesigurnostima kao i velika većina žena, ali i žena koja upada u ljubavni trokut s dva veoma različita muškarca. Ona kao lik ima najviše sličnosti sa ženama u stvarnom svijetu, drama koja je u tom filmu je najrealnija dramama u stvarnosti, ali svaka njezina drama u filmu je izromantizirana kako bi gledatelji dobili taj efekt feel good filma koji zapravo i traže. Feel good trenutak u ovom filmu osim sretnog završetka je i taj da se Bridget uvijek nosi s problemima s dozom humora. Ona ne odustaje od ljubavi, vjeruje u dobro, te čak i kada gledamo njezine najgore trenutke ne čine nam se kao kraj svijeta, već se smijemo zajedno s njom.
Zanimljivo je i da su nam svi ti filmovi dostupni tijekom čitave godine, ali se i sama nađem da ih uvijek ponovno gledam samo u prosincu. Znam da nisam jedina jer ih na TV-u često možemo gledati samo u ovom periodu. Takav žanr filmova nema kvalitetu kao recimo film Stevena Spielberga, ali bude u nama najljepše emocije. Feel good filmovi su lagani, priče su prepoznatljive, likovi su dopadljivi, i kada ih gledamo zaboravimo na sve probleme koji su oko nas. Na tih sat i pol prepustimo se idiličnim seoskim kućicama, velikim ljubavima, i daškom drame bez koje ni likovi ne bi mogli. Uplovimo u emotivan svijet koji nas obgrli kao topla dekica, i izbriše nam misli koje nas more taj dan. Feel good filmovi evociraju najljepše uspomene i snove, te nam bar u tom kratkom periodu prikazuju da će sve ipak biti u redu. Blagdani su sretan period, ali i period gdje se često sjetimo onih kojih više nema s nama. Upravo iz tog razloga je nekome ovo možda i najdepresivnije doba godine, pa nam je u ljudskoj prirodi da tragamo za srećom na bilo koje načine. Filmovi su sjajan bijeg od stvarnosti, a posebno onda kada se osjećamo sretno dok ih gledamo. Šteta je što se više takvi filmovi ne snimaju pa se moramo vraćati na one koji su stari i po dvadeset godina. Šteta jer empatije nam je sve više potrebno, a sreća nam je uvijek dobrodošla.
Izvor: https://www.mpg.de/16874986/light-as-a-fairy-tale
1/14 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo