Film koji je trebao oduševiti, ali većinom nije jasno bavi li se Enzovim ljubavnim životom, trkama ili nečim desetim

Prije par tjedana u kina je došla povijesna drama o slavnom osnivaču legendarnog Ferrarija, Enzu Ferrariju. Radnja se događa 1957. godine za vrijeme jedne od najvećih financijskih kriza u Ferrariju.

Prije par tjedana u kina je došla povijesna drama o slavnom osnivaču legendarnog Ferrarija, Enzu Ferrariju. Radnja se događa 1957. godine za vrijeme jedne od najvećih financijskih kriza u Ferrariju.

Enzo (Adam Driver) ima viziju kako izvući Ferrari iz krize, a to je da pobjedi na utrci Mille Miglia (1000 milja) koja je jedna od najprestižnijih utrka u Italiji. Na iznenađenje vjerojatno mnogih gledatelja, Enzo je prikazan kao poluautistični hladni playboy koji na pameti ima dvije stvari: svoje aute, i žene.

Poznati redatelj Michael Mann imao je uzbudljiv zadatak režirati film o Ferrariju, ali za razliku od recimo njegovog legendarnog filma iz 1995. godine Heat, Ferrari po meni nije niti upola uspješno napravljen.

Narativno je film podijeljen između žanrova melodrame i trilera, s toga kako pratimo krizu u Enzovoj firmi, tako pratimo krizu u njegovom braku. Mann je zajedno sa scenaristom Troyem Keneddyjem Martinom Enza prikazao kao pleyboja koji uživa u seksu i sa ženom i s ljubavnicom, a po načinu njegovog odnošenja s njima možemo zaključiti da mu one nisu jedine žene u životu. Još jedan ključan faktor koji je dosta problematičan u filmu, jeste činjenica da američki glumci pričaju na engleskom s talijanskim naglaskom, što je u najmanju ruku čudno, jer to sve padne u vodu kada Penelopa Cruz (koja igra ženu Enza Ferrarija) kaže par riječi na talijanskom pa čujemo kako talijanski zaista zvuči, te potvrdi naše sumnje kako su ostali naglasci površni. Ono što je pozitivno u filmu, te doista treba istaknuti, jest kostimografija, scenografija, kao i same lokacije. Sve ove tri stvari nas vrate u Italiju u kasnim pedesetim, te nas uvjerljivo vode kroz ovo posebno vremensko razdoblje.

Adam Driver je ponovno dobio priliku igrati poznatog talijana, ali kao i u Gucciju, nije se proslavio u ulozi slavnog Enza Ferrarija. Driver zaista ima specifičan fizički izgled, te je to jedino pozitivno u njegovog ulozi. Točnije, ne možete skinuti pogled sa njega, ali kao Enzo Ferrari zvuči nakaradno s naglaskom koji je gotovo identičan onom iz filma Gucci. Driver iz potrebe izgradnje hladnog umjerenog lika, na trenutke postaje neuvjerljiv i predvidljiv. Penelopa Cruz u ulozi Laure Ferrari se izdvaja glumački od ostalih jer je precizna, uvjerljiva, i emotivna. Ostala glumačka ekipa je nažalost samo korektna.

Ferrari je povijesna drama koja je trebala biti eksplozivna, ali i savršeno iskonstruirana obzirom na prepoznatljivost brenda poput Ferrarija. S ovim rečeno, da se pred kraj filma ne prikaže jedna od najvećih prometnih tragedija vezana za Ferrari automobile, bilo bi krajnje upitno da li se film bavi trkama, Enzovim ljubavnim životom, ili nečim desetim. Sve je kao tu negdje, ali ništa zaista nije zaokruženo.

Film s ovim skokovima dobije malo dinamike, ali ona nažalost ostane nedorečena. Ferrari se završi sa jednom strašnom, ali poprilično aktualnom porukom. Ako imamo novaca, izvući ćemo se iz bilo kakve krize, i s novcima ćemo omogućiti sebi da držimo potpunu kontrolu nad drugima ( u ovom slučaju medijima), koji će se onda praviti gluhi na sve greške proizašle iz naših postupaka.

Iako ovo nije film koji oduševi, ukoliko ste ljubitelji Ferrarija i imate par slobodnih sati za izgubiti, Enzo i Ferrari vas čekaju u kino dvorani.