Kako živjeti vječno? Ovaj bogati poduzetnik odlučio je poduzeti sve da zaustavi vrijeme!

Nije ništa novo kada čujemo da netko pokušava vječno ostati mlad. Naročito nije čudno u današnjem vremenu kada smo bombardirani reklamama sa svih strana o tome koje suplemente trebamo piti, koji broj krema je dovoljan broj krema za lice ako želimo zaglađenu i mladu kožu te su se čak počeli dijeliti i poklon-bonovi za operativne zahvate na Instagramu. Upravo zbog toga je novi Netflixov dokumentarac Nemoj umrijeti: Čovjek koji želi živjeti zauvijek stigao u pravi trenutak.

Dokumentarni film prati bogatog poduzetnika Bryana Johnsona, koji stavlja svoje tijelo i bogatstvo na kocku kako bi prkosio starenju i produžio svoj život izvan svih granica. Sada, dok ovo tipkam, shvaćam koliko je zapravo kontroverzna tema dokumentarca, ali i dalje ne mislim da je za današnje vrijeme toliko čudna da neće naići na simpatije milijuna gledatelja diljem svijeta.

Moram priznati da mi je osobno Johnson, kao i tema, fascinantan i opskuran u isto vrijeme. Fascinantan iz razloga što je čovjek uz pomoć medicinskog tima, istomišljenika, suplemenata, dijete, terapija i tjelovježbe zaista uspio u svojem naumu. Isto tako nevjerojatna je volja i dosljednost koju mora imati kako bi radio to sve što radi.

Opskuran iz razloga što je čovjek zaista uspio u svojem naumu da vrati unatrag svoje biološke godine. Jednako je bizarna činjenica da je Johnson podredio svoju svakodnevnicu većem cilju koji graniči s ozbiljnom dijagnozom, pa čak i kultom. Redatelj Chris Smith odlično je odradio svoj posao jer nam je dao dvije strane Bryana - čovjeka koji pomjera granice i koristi sebe kao pokusnog miša te s druge strane oca koji se ponovno povezao sa svojim sinom, koji ga, nažalost, opet napušta zbog odlaska na fakultet. Smith gledateljima vješto prezentira čovjeka koji je čudnovat, misteriozan, ali zbilja fascinantan. Dok gledamo kadrove i slušamo njegovu obitelj koja priča o Johnsonovu odrastanju, postaje nam jasnije zašto je toliko ekstreman. Većina gledatelja neće se složiti s njegovim mišljenjem, ali ono za što mu skidam kapu jest dosljednost koju malo tko danas ima u bilo čemu.

Jedna stvar motala mi se po glavi dok sam gledala dokumentarac, a to je poruka koju on nosi. Pribojavala sam se da sve što će izaći iz Nemoj umrijeti jest da je dugovječnost rezervirana samo za one s dubokim, dubokim džepom. Bryan Johnson godišnje izdvoji dva milijuna dolara za svoj eksperiment, dok prosječan gledatelj nema ni za tri njegova suplementa od ukupno stotinjak koje pije svakodnevno. On sa svojim testovima pokazuje da je moguće dovesti tijelo do neke vrste savršenstva (iako je ovo relativan pojam koji za svakoga znači nešto drugačije), ali pod koju cijenu? Sat i pol gledamo poprilično usamljenog čovjeka koji rijetko izlazi van, koji ima isplanirana 24 sata svaki dan te koji iza osmijeha krije neku drugu priču. Na kraju filma sa samo jednom rečenicom prvi put sam osjetila da je čovjek od krvi i mesa, a to je trenutak kada grli svog sina, kojeg ponovno napušta. Nakon toga govori kako on želi sa svojim sinom provesti mnogo života, odnosno da bude uz njega što je dulje moguće i zbog toga on radi sve to što radi. Naravno da to ne opravdava ekstreman pristup koji ima prema svojem zdravlju, ali nam bar malo postane jasno zbog čega pije sto suplemenata na dan, jede samo 2000 kalorija dnevno, putuje na sumnjiva otočja kako bi primio gensku terapiju te još nekolicinu stvari koja je "običnom" čovjeku nedostižna.

Nemoj umrijeti je dokumentarni film koji je fascinantno tužan, sve u isto vrijeme. Johnson je svjestan kako ne može ipak ni uz sve to što radi doživjeti neku dugovječnost ako je sam bez ikoga, ali ipak nije spreman još uvijek promijeniti svoju ekstremnu svakodnevnicu. On ostaje sam poput nekog vođe kulta za kojeg ne znamo još uvijek vuče li na pozitivnu stranu ili ne, ali ne odustaje od svojeg nauma da bude najbolja verzija sebe (bar on tako misli), i živi vječno.