Druga strana priče o naizgled savršenoj, bogatoj obitelji koja je zataškavala najgore moguće seksualno nasilje nad maloljetnicima

Par tjedana nakon novog Murphyjevog hita, Čudovišta: Priča o braći Menendez, na Netflix je stigao i dokumentarni film o braći, zločinu i suđenju koje je šokiralo svijet. Erik i Lyle Menendez su po prvi put nakon više od trideset godina iza rešetaka, svojim riječima opisali apsolutno sve što vas može zanimati.

Redatelj Alejandro Hartmann je uspio napraviti moćan dugometražni dokumentarni film iako nažalost glavne subjekte nikada ne vidimo, već im čujemo samo glas.

Hartmann nas vodi u prošlost kako bi bolje shvatili budućnost, te narativno su Braća Menendez apsolutno jasna. Za razliku od Ryan Murphyjeve serije Čudovišta, dokumentarni film služi kao neka vrsta nastavka na priču koja nas je natjerala da googlamo sve što ima veze s ubojstvom Josea i Kitty Menendez iz 1989.

Dokumentarac nam odgovara na pitanja koja smo imali nakon serije, ali ono što je po meni srž Hartmannovog djela, jeste da se mnogo više priča o bitnoj temi seksualnog nasilja nad muškarcima. Kada su braća imala svoje prvo suđenje gotovo im nitko nije vjerovao kroz kakvo fizičko i seksualno nasilje su prošli, dok danas imamo nove generacije koje su svjesnije, educiranije, te koje se bore da se ovakvi slučajevi ne zaborave, te barem javno osude kad je već pravda nedostižna.

Erik i Lyle Menendez kroz intervjue sa redateljem objašnjavaju da su svjesni da je bilo bitno da ih se zatvori, ali žele također da javnost zna kako se jesu doista bojali za svoje živote, te kako jednostavno nisu više mogli izdržati nasilje koje se događalo od njihovog djetinjstva. Emotivni iskazi sa suđenja vam lede krv u žilama, te s Braćom Menendez bolje razumijete Erika i Lylea. Hartmann, kao i braća, vas navode da im vjerujete, da na neki način navijate za njih. Koliko god to bilo kontroverzno jer oni jesu ubili svoje roditelje, i sama sam se pitala da li je pravedno da su još uvijek u zatvoru ako su, kako oni kažu, pretrpjeli fizičko i seksualno nasilje od strane njihovog oca.

Nasiljem smo okruženi svakodnevno, ali rijetko kada se priča o seksualnom nasilju muškaraca, jer je iz nekog razloga čak i danas stigmatizirano od strane društva. Erik i Lyle Menendez su samo dva muškarca u moru drugih koji su prošli kroz iste ili slične strahote, ali kao društvo nismo naviknuti da vjerujemo muškarcima na taj način, te smatram kako je to ozbiljan problem. Njihov slučaj je kompliciran, nije crno bijel, ali nas definitivno podsjeća da su i muškarci žrtve seksualnog nasilja. Isto tako, koliko god su bile fantastično odigrane uloge u Čudovištima, nema ništa vjerodostojnije i bolje nego kada vam osobe koje su zaista prošle kroz sve situacije iz slučaja Menendez sami kažu što se dogodilo.

Alejandro Hartmann također prikazuje intervjue s ljudima koji su bili uključeni u suđenje braći, kao i s mnoštvom članova obitelji, kako bi gledateljima prenio što širu sliku. Na ovaj način sami možemo prosuditi kome i čemu vjerujemo, te nam je ostavljeno dovoljno prostora da zaista upijemo ono što gledamo i čujemo iz dokumentarca.

Naravno da nisu svi i dalje fanovi braće Menendez, ali nam ovaj dokumentarac daje uvid u naizgled savršenu američku bogatu obitelj koja je zataškavala najgore moguće seksualno nasilje nad maloljetnicima. Vjerovali braći Menendez ili ne, ako je u pola istinito ono što pričaju, oni su žrtve svojeg oca, ali i majke.

Braća Menendez je dokumentarni film koji apsolutno vrijedi pogledati, što zbog skandaloznog slučaja ubojstva i suđenja, to i zbog izrazito bitne tematike seksualnog zlostavljanja muškaraca o kojoj se ne priča niti približno dovoljno.