Colette: Atipična povijesna drama prožeta seksualnim eksperimentiranjem, toksičnim odnosima i velikim klišejima
Novi, dugoočekivani film Keire Knightley napokon je došao u domaća kina. Zvijezda povijesnih drama ovoga puta tumači najslavniju francusku spisateljicu svih vremena, za koju je unatoč mnogim skandalima u koje je bila upletena, malo tko čuo. Sidonie-Gabrielle Colette bila je miljenica publike, kontroverzna ličnost i revolucionarka u borbi za ženska prava.
"Colette" je povijesna drama, ali atipična povijesna drama. Ukoliko se odlučite na odlazak u kino nemojte očekivati klasičnu "englesku" dramu, s lijepim ladanjima, kostimima i uvijek istim ljubavnim zapletom.
Ova priča o najslavnijoj francuskoj spisateljici koja unatoč tome što je 1945. bila nominirana za Nobela te je svojedobno svojim ponašanjem dizala gomilu prašine u pariškim salonima, ostaje široj javnosti nepoznata. Njeno ime je Sidonie-Gabrielle Colette, a svoje je uratke potpisivala jednostavno s - Claudine.
To jest, njezin je rad zbog društvenih normi potpisivao njen suprug, pa je tako sva njena rana proza potpisana imenom Willy, o čemu film i govori. Unatoč tome što je Sidonie-Gabrielle Colette imala nevjerojatan život, filmske ekranizacije su se do sada isključivo bavile njenom mladošću i odnosom s njenim suprugom, kojeg u ovo slučaju tumači Dominic West.
Njihov je odnos težak odnos opsjednutosti, obožavanja, uzajamne ovisnosti i nepoštivanja. Tako Willy Colette neprestano vara, oduzima joj pravo da se sama potpiše na svoja književna djela te uživa u slavi koja zapravo pripada u potpunosti samo njoj. Pod okriljem ideje da žene nemaju što tražiti u svijetu publicistike, te da za pristojnu ženu nije primjereno da istupa u javnosti, Colette godinama zaključava u sobu kako bi ju prisilio da napiše onoliko koliko njemu odgovara. Taj mučan odnos gledatelj gleda s blagim nepovjerenjem, jer unatoč tome što glumci dobro tumače svoje role, ovaj tip scenarija više je puta viđen te postaje monoton.
Površno igranje na staru slavu
Iako je radnja zanimljiva te se za film može reći i da ima informativnu notu u smislu oživljavanja jedne zanimljive, a zaboravljene ličnosti čiji život pratimo, osobito je problematičan izbor glumaca i to ne zbog kvalitete njihove izvedbe.
Keira Knightley zvijezda je ovog filma. No ona je zvijezda ovog tipa filma već više od 13 godina, kada se prvi puta probila s ulogom Elizabeth u ekranizaciji "Ponosa i predrasuda" Jane Austen. Tada sjajna, lijepa, vrckava. Danas - blijedunjava kopija. Od 2005. do 2018. je glumila u čak 7 filmova koji bi se mogli okarakterizirati kao filmovi "korzeta i mačeva." U prijevodu - povijesnih drama, avantura i slično.
Kada jedno lice neprestano tumači slične role, gledatelj stječe dojam kao da se svi ti likovi, u ovom slučaju Elizabeth Bennet, Ana Karenjina, Vojvotkinja, Colette, stapaju u jedan te isti te postaju bezlični. Jedno lice za jedan tip uloge koje se provlači kroz cijelu plejadu filmova s lijepim kostimima.
Tako "Colette" i radnjom i pristupom iznimno podsjeća na "Opasnu metodu" iz 2011., film za koji se čini da Knightley nije morala ni presvući haljinu jer se radnje odvijaju u isto vrijeme.
Iako je radnja dobro tempirana te gledatelju ne postaje dosadno, "Colette" je tek sjena onoga što je biografija žene koja je protagonistica mogla ponuditi. Od kontroverznih ljubavnih veza sa ženama, propitivanjem morala, glumačkom karijerom, teškim brakom do kandidature za Nobelovu nagradu, ovaj je film od svega toga iskoristio samo ono najjeftinije, a i to - loše.
Kako ne bi prošao nezapaženo i potpuno zaboravljeno od publike, korišten je podosta jeftin trik koji uvijek pali - natrpavanje filma seksualnim nabojima istovremenim ukazivanjem na masku čednosti ondašnjeg društva. Tako gledamo neuvjerljive scene seksa u dugim spavaćicama, ali ne dobivamo nikakav sadržaj niti dubinu iz odnosa koji su do tih scena doveli. Stječe se dojam apsolutne površnosti, a to je šteta.
Ako ste ljubitelj povijesnih drama te očekujete još jedan briljantan uradak poput "Ponosa i predrasuda", preskočite "Colette". U taj film nije utkano dovoljno duha. A ako pak želite dvosatno odmaranje uz prizore livada, pariških salona i klišeizirane likove s prijelaza stoljeća, ovo je prava stvar za vas.