Priča o modernom genijalnom čudovištu čiji um nema limite i o briljantnom čudovištu koje kasno shvati što njegova kreacija znači za budućnost čovječanstva!

Ako postoji samo jedan film koji trebate pogledati u 2023. godini, onda to definitivno mora biti Nolanov Oppenheimer.

Najavljivan kao biografski film o ocu atomske bombe, J. Robertu Oppenheimeru, za mene je ovaj film definitivno mnogo više od običnog biografskog filma. Ovo je film o modernom genijalnom čudovištu čiji um nema limite i o briljantnom čudovištu koje kasno shvati što njegova kreacija znači za budućnost čitavog čovječanstva - destrukciju i smrt.

Christophera Nolana ne treba predstavljati gotovo uopće jer smo svi pogledati veliku većinu njegovih filmova (Interstellar, Dunkirk, Vitez Tame, Inception), ali meni je osobno Oppenheimer njegov najveći i najbolji film.

On sa sobom nosi ogromnu težinu koja je prerasla kreativne okvire koje bilo koji drugi Nolanov film posjeduje. Kao i u drugim filmovima Christophera Nolana, njegova redateljska autentičnost vidljiva je kroz svaki kadar. Naturalistički način snimanja, stvarne lokacije, prirodno svjetlo i pregršt detalja koji vas uvlače u priču dublje i dublje.

U Oppenheimeru nemamo linearno posloženu radnju, nego nam Nolan kroz stalne retrospekcije daje pozadinske informacije potrebne za razumijevanje motiva i djela jednog od najbriljantnijih fizičara J. Roberta Oppenheimera, Američke vlade i njihovih surovih stavova. Redatelj je napravio jasnu podjelu u perspektivama kroz upotrebu crno-bijele boje kao gledišta Lewisa Straussa (Robert Downey Jr.), dok sekvence u boji predstavljaju perspektivu J. Roberta Oppenheimera.

Iako je Nolan poznat po tome da što vjerodostojnije i realističnije snima svoje filmove, apstraktni momenti u filmu maestralni su za osjetiti i gledati. U nekim trenutcima imamo osjećaj kao da se nalazimo u srcu atoma, dok se u drugim trenutcima, kada možemo vidjeti i osjetiti napetost, čini kako se doslovce set trese.

Svijet je potresen reakcijom koja je pokrenuta, kao i Oppenheimerov um, što nam redatelj dodatno podcrtava i doslovnim potresima seta koje možemo vidjeti iza glavnog glumca. Ovaj je film i figurativno potresan, što zbog svoje teme, što zbog činjenice da će se nove generacije, koje nisu upoznate s likom i djelom Oppenheimera, prvi put susresti s čovjekom koji će u povijesti biti zapamćen kao otac atomske bombe.

Njegov destruktivni, ali genijalni izum zauvijek mijenja način ratovanja te tek kada pogledamo način na koji je izum iskonstruiran i reakciju čovjeka koji ga je izumio, jasno nam je koliko je strašno ono što gledamo.

Osim izuzetne priče i načina na koji je ispričana, ono što me posebno dojmilo u filmu je zvuk. Ovo je film u kojem se strahote ne prikazuju već se prenose kroz zvuk. Prenose se tako da nikada nisam osjetila takav jedan stravičan osjećaj u tijelu dok sam slušala ovaj film. Zvuk prodire svakim dijelom vašeg tijela i čini da ono što vidite još jače doživite, premda to bilo zaista potresno. Kompozitor Ludwig Göransson zaslužan je za majstorski napravljenu partituru bez koje ovaj film ne bi mogao ostaviti ovako snažan dojam na gledatelje. Naša je preporuka da zaista slušate ovaj film jer će vam zvuk otvoriti novu dimenziju filma, kakvu malo koji drugi film posjeduje.

Oppenheimer je film u kojem glume samo najbolji i najpoznatiji glumci Hollywooda. Od Matta Damona, Emily Blunt, Ramija Maleka, Josha Hartnetta, Florence Pugh, Garyja Oldmana, Roberta Downeyja Jr., i sve do zlatne točke na kraju, Cilliana Murphya.

Glumačka je postava sjajno napravila svoj posao igrajući poznate svjetske fizičare i znanstvenike, prijatelje i obitelj J. Roberta Oppenheimera, ali ono što je Cillian Murphy napravio s likom Oppenheimera rijetko se viđa. Murphyjeva tjelesnost je u tolikom kontrastu s onim što je proučavao i na kraju napravio, da je to nevjerojatno za gledati. Izrazito mršav, s boležljivo plavim očima, konstantnom cigaretom u ustima i mršavim slabašnim rukama, Murphy je toliko duboko ušao u lik slavnog fizičara da je i sam rekao kako se na kraju snimanja morao izolirati kako bi ponovno došao sebi.

Cillian je takav glumac da prije nego što izgovori svoje replike, na njegovu licu i u njegovim očima vidite sve ono što osjeća. Murphyjeva glumačka izvedba je precizna, dosljedna, i apsolutno izvrsna. Uspio nam je prikazati jasnu Oppenheimerovu moralnu dvojbu između toga treba li nastaviti raditi na svom projektu iako ima naznake za što bi se mogao koristiti i toga da to radi za dobrobit čovječanstva.

Oppenheimer je film o čovjeku koji je bio svjestan što njegovo otkriće znači za čovječanstvo, ali njegova glad i ljubav za istraživanjem i znanošću prevagnula je tu moralnu granicu. Ovo je jedan od najvažnijih filmova koje ćete imati priliku pogledati, koji je ujedno i izvrsno napravljen u svim svojim segmentima. Nakon gledanja ovog filma bit ćete duboko potreseni, ali i trebate biti. Bit ćete svjesni, još jednom, ljudske zlobe i granica koje će preći radi vlastitih ciljeva.

Bit ćete svjesni da nikada zapravo ne učimo iz prošlosti i da čovjek uvijek može biti gori nego što već jest.

Oppenheimer je film koji će educirati mnoge nove generacije, podsjetiti one malo starije, i koji će nas generalno upozoriti na opasnost od nuklearne katastrofe. Pogledajte ovaj vrhunski film u kinu kako biste doživjeli sve ono što je Christopher Nolan tako maestralno kreirao uz pomoć svih svojih suradnika.