Vikend-revolucija: 'Naše pobune nas čine puno sretnijim ljudima!'

'Inspiracija je to da smo sami sebe htjeli izbaciti iz besmisla i vječne zablude da će se nešto promijeniti samo od sebe. Željeli smo sami sebi stvoriti svrhu'

Sklonost prema reggaeu, rocku, bluesu, soulu 'definira' tada još nedefiniran zvuk budućih pjesama ovog sjajnog benda. Nastavak priče slijedi tek 2009. kada nekoliko članova odluči te ideje i takav koncept zvuka pretvoriti u pjesme. Sve zajedno kulminira svirkom u Ksetu pod tadašnjim imenom 'Zagorje reggae', a to je samo početak Vikend-revolucije...

>> Vikend revolucija: Ovako zvuči 'zagorski reggae'!

Stoga smo ih upitali - kako su se našli i snašli, kad ih možemo slušati uživo, što ih pokreće i čini sretnima, a oni su nam lijepo odgovorili jer, kako kažu, i revolucionari mogu imati lijepe manire!

Vikend-revoluciju vode:

Hrvoje 'Dr. Pupa' Pupić - bubnjevi, udaraljke i psihoterapija
Hrvoje Prpić - gitare, vokali i despotizam
Tihomir Babić 'Pantelija' - akusticni gitarist i mirotvorac
Martina Geber - vokali, udaraljke i jedini 'pravi xx' benda
Petar Martinjak (mns. Martignac) - bas gitara i dobar duh


 

Imate pjesmu koja se trenutačno vrti na radiju, o čemu se radi i kako je nastala?

Hrvoje: Da, to je 'Naša kuća'! Probali smo napraviti nešto što će ljudi zapamtiti, pjevušiti, malo u nekom retro stilu. Nastala je kad sam s prijateljem Krešom preslušavao Beatlese jednu večer, ne sjećam se više točno što. Valjda Revolver ili tako nešto.

Nastala je tu noć, a idući dan sam je odsvirao na probi. Svi aranžmani su bili gotovi do kraja te probe. U više-manje istom obliku smo je snimili nekoliko tjedana kasnije. To je jedan od onih rijetkih pjesama koje nastanu ekstremno spontano, a sve se vrlo brzo poklopi.

Tekst sam imao već godinama i nikako nije nigdje pasao, a ovdje je sjeo odmah. Inače, stvar je jednostavna alegorija na nas kakvi smo - unatoč beskonačnim mogućnostima, zatvaramo se u kalupe i ne koristimo dovoljno ono što nam se nudi. Uvijek drugi oko nas uspijevaju, mrzimo ih zbog toga, a većinom smo sami krivi.


Što vam je inspiracija?

Hrvoje: Osnovni koncept naše Revolucije je ovaj: Ljudi obično čekaju da drugi rješavaju njihove probleme, inertni su uglavnom. Kompletna situacija u društvu ih potiče na to, umrtvljuje ih. Mi im poručujemo da barem vikendom mogu naći vremena za sebe, za dizanje buna i revolucija. Kako onih privatnih, osobnih, tako i šire. To radimo i mi, sretniji smo zbog toga, a uz to se dobro zabavljamo i nadamo se da će se zabaviti i drugi. Spajamo ugodno s korisnim.

To je naš manifest ukratko. Osim tog inicijalnog drivea, inspirira nas dobra glazba koju rade drugi, bolji od nas. Ona nas motivira da se probamo tome približiti. Mnogo je toga što nas inspirira svjesno (uzori), ali najzanimljivije je ono što te glazbeno pokreće nesvjesno, neki kliker u glavi koji ti baci bubicu u uho pa u jednom trenutku kažeš sebi hmmm, ovo bi mogla biti dobra pjesma. Naravno, za tekstove nalazimo inspiraciju u svemu – ljudskoj tuposti i pameti, problemima i rješenjima, akciji i reakciji, ljubavi i nerazumijevanju, kao i svi drugi. Bitno je da se trudimo reći nešto konkretno i na svoj način.

Tihomir: Inspiracija je to da smo sami sebe htjeli izbaciti iz besmisla i vječne zablude da će se nešto promijeniti samo od sebe. Željeli smo sami sebi stvoriti svrhu; stvoriti mali svijet u kojem ćemo prvo mi biti sretni a onda, po mogućnosti, podijeliti to s drugima. Na neki način nam je dosadio defetizam nas i ljudi oko nas, a osnovni cilj smo već postigli: učinilo smo sebe sretnima i u Vikend-revoluciji vidimo nešto što doista ima smisla. To je najbitnije u svemu!



Koliko ljudi dolazi na vaše svirke i kakve su reakcije?

Hrvoje: Nije ih bilo puno za sada u ovoj postavi. Tek smo krenuli, ali nije loše počelo. Sax je bio prepun i svi su se dobro zabavili. Nadamo se da će tako biti i 18. travnja u Prostoru do (Spunka).

Tihomir: Za sada smo izbacili 3 singla i imali jednu svirku u ovoj postavi. Na sve to su bile jako pozitivne reakcije, što nas samo dodatno motivira.

Kad biste se morali fokusirati na domaće glazbenike, s kim biste voljeli surađivati i zašto?

Hrvoje: Uf, teško je izdvojiti. Ako baš moram, naglašavam da govorim samo u svoje ime – ostali sigurno imaju svoje preferencije. To su npr. Jinx. To što oni rade je blisko našoj filozofiji tj. oslanjamo se na njih u tom smislu – naglasak je na dobroj pjesmi i prepoznatljivosti. Oni stvarno imaju vrhunske nastupe i puno dobrih pjesama. Surađivao bih i s nekim legendama poput Arsena samo mislim da to ne bi spadalo u definiciju suradnje. Mi bi tu samo 'su', a on bi 'radio'. On je miljama od svih.

Rado bih prihvatio i suradnju s Rundekom. On je oduvijek je imao nepogrešiv osjećaj za napraviti uvijek nešto drugačije, kako od drugih, tako i od sebe samog, uvijek vrlo osobno, a opet da se mnogi mogu s tim poistovjetiti. Izrazito prepoznatljiv i magičan. A i iz istog smo kraja (malo lokal-patriotizma).

Da se razumijemo, svi nabrojeni su više uzori, nego netko kome smo u ovom trenutku ravnopravni, ali muzika je univerzalna i nikad se ne zna – sve je moguće u nekoj perspektivi. Ima tu još onih koje poštujemo, Elemental, TBF, Žan Jakopač, Gustafi pa neki relativno novi na sceni kao npr. Nina Romić. No, treba prvo proći neko vrijeme da vidimo gdje je naša pozicija na sceni, a radimo na tome da se nas ne može samo tako zaobići.



Tihomir: Osobno bih volio surađivati s Krunom Levačićem, jer me fascinira njegov pogled na svirku i glazbu općenito. To ne znači da bismo izbacili našeg dr. Pupu na bubnjevima, nego i Krunu ubaciti za neku ritmičku igru. Ako su Allmani i James Brown mogli imati 2 bubnjara, možemo i mi! Inače, u bilo kojem obliku suradnja s Josipom Lisac, Kriesom i svima koje je Hrvoje naveo bi nas sigurno razveselila.

Što je najgore što ste ikad napravili na pozornici?

Hrvoje: Popio jednu pivu previše. To je onaj moment koji tvoju percepciju performansa na bini, snažno odvoji od realnosti. Uvjeren si da si jako zabavan i da super sviraš, a drugi dan loviš sve koji su slučajno snimili dio svirke, da ne bi slučajno negdje to objavili. :-D

Tihomir: Odsvirao sam solo! Eto, to je najgore! Kako je rekao Homer Simpson, probao sam jednom i odustao. Pouka: ne pokušavaj uopće!

Koja vam je najdraža anegdota iz bendovskog života?

Hrvoje: Prije nekoliko godina, u vrijeme kad se stara postava benda taman razišla, dobili smo iznenada priliku svirati u KSET-u. Nismo vježbali mjesecima, okupili smo se 4 dana prije te svirke, jedva smo se sjetili kako pjesme idu, ali sve je ispalo i više nego dobro. Sjećam se i kad je Martina došla u bend, imali smo probu kod Tihomira doma – samo nas troje, kasna jesen, predvečer, Kajzerica ... Svaka joj čast na hrabrosti kaj je uopće došla. Mogli smo ju oteti i prodati dalje na Istok, u djelovima. Hahahaha!

Tihomir: Nije Kajzerica tako opasan kvart da se ljudi trebaju bojati doći! Najdraža anegdota mi je kada me nakon jedne svirke, na kojoj sam bio publika, neki čovjek zamijenio za bubnjara dotičnog benda. Jako me ishvalio kako sam odsvirao 'Albatros' Fleetwood Maca, zahvalio sam mu na tom komplimentu i rekao da mislim da mi je ovo bila jedna od najboljih svirki koju sam odbubnjao.

Kako i kad ste uopće počeli svirati?

Hrvoje: Svi smo svirali u raznim bendovima prije Revolucije. Slično kao i u Francuskoj revoluciji, svi smo nešto u muzici radili ranije, ali nam se nije do kraja sviđalo kako su stvari bile posložene, postojala je potreba za promjenama. Jedino osnivanje svog benda može te stvari staviti na mjesto. Ideje za jedan dio pjesama postoje već od 2005. - 2006. Od tada sam nekoliko puta pokušao naći ekipu koja će to svirati. Zahvaljujem svima koji su u tome sudjelovali do sada. Ova postava i ime postoje od 2011. Od tada je nastalo i puno novih pjesama, izgleda da ova postava ima neku posebnu kemiju, kreativniji smo nego ikad, uživamo u tome, balon se lagano napuhava i mislimo da će se uskoro rasprsnuti. Ovako ili onako!

Tihomir: Moj glazbeni put je počeo još od malih nogu i ruku, a 'Moj očka ma konjička dva' je bio vjerojatno prvi hit koji sam naučio svirati. U međuvremenu sam narastao, gitara više nije bila veća od mene pa sam, do Vikend-revolucije, bio u nekoliko bendova i svaki me učinio bogatijim. Ne novčano, tu je uvijek minus, ali iskustva i prijateljstva koja su tada stvarana i ostala su neprocjenjiva. Od jeseni 2011. je ova inkarnacija Vikend-revolucije zajedno (uz sitne izmjene) i mislimo da smo pronašli pravu kombinaciju na ljudskoj i glazbenoj razini.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook