Nekad nije imao za jesti, preživljavao je s onime što je imao, a danas je uspješan i pomaže drugima
Diego Siqueira ostvario je svoj san, no put do njega i do Supertalenta, bio je trnovit.
Diego Siqueira dolazi iz Brazila, a već osam godina živi u Hrvatskoj. Povod njegovom dolasku u Hrvatsku bio je taj što je želio iskusiti nešto novo i dokazati samom sebi da može postići više u životu. Diego je svojim nastupom na Supertalentu dobio i brojne obožavatelje, no malo se zna o njegovom odrastanju u siromaštvu.
''Dakle, kao prvo važno je spomenuti da u Brazilu vlada potpuno drugačiji sustav nego u Hrvatskoj/Europi, naša vlada nije spremna pomoći kao ova ovdje u Hrvatskoj, što bi značilo da kada nemaš novaca potpuno si švorc. Također, budući da je Brazil turistička zemlja cijene su mnogo više tamo nego ovdje. Drugim riječima, Brazilci imaju manja primanja, a plaćaju više. Kako bi najbolje opisao siromaštvo reći ću da nikada nisam bio gladan, ali nisam uvijek imao kruha (hrane) za jesti. Preživljavali smo s onime što smo imali'', otkrio sam je ovaj mladi plesač, te nastavio.
''Kada mi je tata odlučio postati svećenik i zatvoriti naš dućan, doslovce smo počeli živjeti radom kroz crkvu. Uvijek je bio otvoren postavljanju novih zajednica tako da smo morali računati s "malom" plaćom, koje nije uvijek bilo. Kako smo počeli iz samog početka, nekih mjeseci dobivao je samo pola ili trećinu plaće koje je trebao dobiti. Dok su ga kod kuće čekali žena i troje djece koje je trebao nahraniti'', govori Diego koji je uvijek imao potporu bližnjih.
''Moja obitelj oduvijek me podupirala. Tete i ujaci neprestano su nam pomagali oko obaveza i oduvijek bili uz nas kada nam je trebalo. Nije bilo lako, ali nikada nismo bili sami. Cijela situacija počela se poboljšavati odrastanjem mene i mojeg starijeg brata. Borili smo se za sebe tražeći poslove i načine kako bi pomogli obitelji, pritom brinući se sami za sebe'', objašnjava plesač koji smatra da je ples lijek za tugu, nezadovoljstvo i depresiju.
''Vjerujem da je ples jako intimna, duboka, napeta i realistična terapija. Vidljivo prikazuje proces rada na nečemu pa tako i rezultata. Svakidašnja borba sa strahovima, priznavajući svoje granice, guranje tih istih granica što dalje i prihvaćajući da svaka akcija sa sobom donosi i reakciju, suočavanje sa svojim neuspjesima i dugoročni rad za samo pet minuta pozornosti. Ples nas čini borcima'', govori Diego kojem otac pastor nije uvijek imao razumijevanja za ples.
''U početku je bilo dosta komplikacija. Očekivali su od mene da nađem "solidnu profesiju". Ples su oduvijek shvaćali kao hobi. Nakon što sam se zauzeo i čvrsto stao iza svojih odluka, dokazao im da ozbiljno mislim o profesiji plesača, a ne da sam samo mali dječak sa praznom glavom i oni su počeli mijenjati mišljenje. Trenutak koji ću uvijek pamtiti i nositi sa sobom bio je kad je moj otac rekao: ponosim se onim što si postao. To su bile riječi za koje sam mislio da ih nikada neću čuti. Moji roditelji žive u gradu zvanom Natal, smještenom na sjeveroistoku Brazila, u području zvanom Rio Grande do Norte. To je mali grad za brazilske standarde, ali velik kao Zagreb. Njihova situacija se poboljšala od kako je svih troje njihove djece odraslo i imaju svoj samostalan život. Živeći u službi je iznimno težak posao gdje se od pojedinca traži mnogo, a natrag se dobije gotovo ništa. To je doslovno posao održavan Božjom ljubavlju'', objasnio nam je sudionik Supertalenta koji se bavio i humanitarnim radom.
''Nakon proživljenog teškog djetinjstva, zaista želim iskoristiti svoje vrijeme i energiju kako bih našao načina da pomognem drugim ljudima. Prošlih 10 godina bavio sam se volontiranjem i putovao svijetom kako bih pomogao društvu. Davao sam plesne tečajeve na profesionalnoj razini u siromašnim zajednicama, pomagao sam u spajanju sponzora sa siromašnim ljudima kojima je potrebna pomoć. Dobivao bi donacije pomoću kojih bi kupovao namirnice ili čak strojeve koji ljudima pomažu u šivanju, crtanju, izgradnji. Kako bi mogli sami sebi pomoći te izgraditi svoju budućnost. Davno sam pomogao i jednoj obitelji da izgrade kuću. Prije toga su živjeli u papirnatoj faveli u močvari. Pomagao sam i sirotištu u izgradnji sportske dvorane, u Africi sam mjesec dana radio u lokalnoj organizaciji koja pruža pomoć u zajednici. Također sam davao razne radionice, dovodio liječnike iz inozemstva te držao jezične i brojne druge tečajeve'', kazao nam je za kraj ovaj nevjerojatan mladić.
Najnovije informacije prati na službenoj stranici Supertalenta.