Koje tajne skrivaju najstrašniji hororci? Neki su inspirirani stvarnim pričama, a za nastanak nekih je Crkva odigrala važnu ulogu!

Sutrašnji je dan najprikladniji u godini za prisjetiti se kultnih filmskih horor priča. Naša Aleksandra Keresman u prilogu In magazina provest će vas kroz malene tajne i nepoznate detalje najstrašnijih filmova. No, nema razloga za strah - većina ih je samo vješta kombinacija make-upa i glazbe. Saznajte koje su naslove inspirirale stvarne priče i zašto je Crkva u njihovu nastanku odigrala važnu ulogu.

U mraku kino dvorane, dok sjedimo na rubu sjedala, znojnih dlanova, a otkucaji srca ubrzavaju i do 86 udaraca u minuti, budi se iskonski refleks za preživljavanjem - bori se ili bježi, dok se svejedno zabavljamo. To je paradoks horor filmova, malo straha u kontroliranim uvjetima, otpušta adrenalin i dopamin, hormone od kojih se osjećamo ushićeno…. Barem većina…

''Ja volim horor filmove ponekad pogledati, doduše više volim trilere, ali ni horori mi nisu mrski ako su dobro napravljeni'', govori Ksenija Marinković. 

''Ja sam odrastao kao i sve starije generacije na Egzorcistu i na Noći vještica, to su dva filma koja se ne zaboravljaju ni za tri života koji su bili fenomenalni i danas se smatraju kultnima'', kaže Dean Sinovčić. 

Upravo su ta dva filma našla svoje mjesto među najstrašnijim naslovima svih vremena. Baziran na knjizi koja govori o istinitom događaju, Egzorcist je 1973. u kinima izazivao burne reakcije - od povraćanja, do nesvjestica, ali se i okrunio Oscarom, kao prvi horor film kojem je to uspjelo. Danas, 50 godina kasnije, njegov nastavak stiže u kina lediti krv u žilama novih generacija.

''Kulturološki su strašno važni, ali više oni koji su se snimali 70-ih, 80-ih nego danas, danas su horori više-manje čisti eskapizam, idemo prvoloptaški preplašit ljude prvenstveno mlađu publiku jer je dokazano da zapravo mlađa publika, sociološki gledano voli da je se plaši. Vi ste imali političke elemente u tim hororima, društveno sociološke važne elemente koji su ukazivali na neke probleme u društvu'', priča Dean Sinovčić. 

Ono što najstrašnije filmove poput Noći vještica ili Straha u ulici Brijestova čini kultnima, jest činjenica da su nastali uz minimalne budžete, a postizali nevjerojatne uspjehe. Poznata maska Mikea Myersa kupljena je za svega dva dolara, dok je rukavica Freddyja Kruegera u prvim scenama filma bila pričvršćena elastičnim gumicama za ruku glumca jer nije ni bila dovršena. Uz zlikovce, najvažniji element u stvaranju zastrašujuće atmosfere, bila je danas legendarna glazba.

Na popisu naslova koji nam najuspješnije ubrzavaju puls je i franšiza Conjuring ili Prizivanje. Filmska priča bazirana na stvarnim iskustvima para Eda i Lorraine Warren, legendi svjetske paranormalne scene. Jer ako vam jedna rečenica može jamčiti uspjeh horor filma u kinima, onda je to…

Ako pitate Rusella Crowea, itekako jest, barem ako govorimo o njegovoj ulozi oca Gabrielea Amortha u Papinu egzorcistu.

''Imao sam razgovore dogovorene od strane Vatikana, sa njegovim prijateljima, kolegama, čovjekom koji je odradio 160 egzorcizama s njime, i ono što je uvijek proizlazilo iz tih razgovora bio je njegov humor, te kako je održavao taj balans s toliko mračnim stvarima kojima se bavio. Iako mu ne nalikujem fizički i ne radim točno stvari koje je on radio, želio sam da njegova srž bude prisutna'', ispričao je Russell Crowe. 

''Korištenje crkve, neke vjerske mitologije, kao Egzorcista na dalje iznimno je važno, jer da nije bilo crkve ne bi bilo ni tih nekih motiva istjerivanja đavola, nikad se ne bi Egzorcist snimio. Imate Crkvu koja je jedna smatra se zatvorena organizacija i mi ne znamo što se događa iza zatvorenih vrata i možete pomislit na najgore stvari koje vaša mašta može proizvesti i kažete sigurno se to tamo događa iza crkvenih zidova i tako dalje'', objašnjava Dean Sinovčić. 

Bio to samo dobar marketinški trik ili tek rasplamsala mašta ekipe na setu, većinu ovih naslova pratili su neobični događaji na snimanjima, i to ne samo inozemnih naslova. Ekipa Matanićeva Egzorcista bila je pod različitim dojmovima.

''To je bilo jako zanimljivo iskustvo koje ne bi nikad više ponovila'', zaključila je Lana Gojak. 

Nasreću, tzv. rekreativni strah koji volimo upražnjavati, raspline se prvim paljenjem svjetla kinodvorana, nakon čega se nekako svaki put ipak vratimo po još.

IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.