Slične, a različite: Blizanke Jurković u pohodu na medalje!
This browser does not support the video element.
U najosjetljivijim, tinejdžerskim godinama spakirale su kofere i otočki život na rodnoj Korčuli zamijenile zagrebačkim Jarunom. Ondje ove blizanke, naime, provode najviše vremena, a čini se da je za uspjeh u veslanju u čamcu potrebno imati brata ili sestru. Sestre Jurković na treningu je posjetila, dakako, naša Sanja Jurković, a sve možete vidjeti u prilogu IN magazina.
Osim, dakako, braće Sinković i braće Lončarić, Jarun je drugi dom i našim sestrama Jurković.
Zanimalo nas je je li nekakav preduvjet da se uopće upiše u ovaj veslački klub to da morate doći sa bratom ili sestrom?
''Očito je to neka tajna u našem Savezu za uspjeh, tako da... Svima je otvoreno da dođu, da probaju, mi bi voljeli da bude apsolutno više žena u sportu'', govori Ivana Jurković.
No upravo se žene u sportu susreću s brojnim stereotipima.
''Nama su isto rekli šta ćete u veslanju, to je muški sport, raširit ćete se, bit ćete kao trokrilni ormari i ne znam ni ja kakve stvari, ali na kraju dana meni je bitno da smo mi sretne i ispunjene u ovome što radimo'', dodala je Ivana.
Iako katkad nije bilo lako.
''Ja sam se suočila s time, zvali su me Mišelin jer sam stvarno bila velika, ali to je bilo davno s 14-15 godina gdje sam jednostavno zbog svog inata i svega, jer sam htjela dokazati drugima, ne zato što je mene to kopkalo što me sad drugi zezaju i to, jer uvijek sam bila onako i mogla se im trčati i veslati sve, nego jednostavno zbog sebe htjela sam im dokazati da mogu smršaviti i da mogu biti najbolja'', priča nam Josipa.
''Neumjesne neke riječi znaju dosta ostaviti traga, pogotovo na žene dok su mlade. Mislim da je to najveći problem u sportu jer dosta žena zapravo vodi bitku i sa kilama i sve to. Treba djecu općenito educirati o svim tim stvarima, ne da ti dođeš djetetu i kažeš, ajde kao smršavi 10 kila i onda uđe u mnoge probleme, znate već kako to ide'', priča Ivana.
Stoga je Ivana prije koju godinu dušebrižnicima usta začepila okitivši se titulom Miss sporta Hrvatske.
''Ja osobno ne bi nikada imala, ajmo reći ovako, muda prijavit se na to. Mene su prijavile, rekla sam ajde, kao ići ću, bar ću imati dobre slike za Instagram. I na kraju je evo ispalo super, bilo je stvarno iskustvo koje ću pamtiti za cijeli život. Meni su isto govorili, sjećam se komentara kad sam došla tamo, komentara od cura, kako ćeš tako izaći na binu, gle crtu od kombinezona i ostalo, kao bauštelka, a gle frendice ja treniram, ja nemam vremena za solarij i ostale stvari, haha'', govori Ivana.
U prilog tomu koliko su ove blizanke različite, ide i činjenica da dvije minute mlađa Josipa ima sasvim druge afinitete.
''Ja nemam hobi baš kao ona. Ona je više za sredit se i krpice i to. Ja sam više ovako sportski tip. I moj hobi je vožnja motora. To volim od malena, to mi je urođeno od matere, tako se izvučem jer mater mi je isto voljela motore kao mala. Ali jednostavno se zapitate kad ćeš ako ne sad. Za 10 godina ću imati 35 godina ako Bog da djecu i obitelj i tad neću moći. A sad jednostavno moram uživati dok mogu'', govori Josipa.
Osim veslanja, bavile su se i rukometom, no ljubav prema čamcu je prevagnula. Možda je genetika odradila svoje, uzmemo li u obzir da im je otac pomorac.
''Kao što nam je mater jednom davno rekla i drži se još dan danas toga, ako Boga znate, nemojte nikad za pomorca, jer stvarno je teško'', govori Josipa.
Jednom ga prilikom čak nisu ni prepoznale.
''To je bilo kad smo bile male, 3 ili 4 godine, pustio je kosu i bradu i došla ja doma kraj mame, i pitam - mama gdje je tata. To ga je bilo ubilo, ali tad je bio nekih 13 mjeseci na brodu ja mislim.
I onda se direktno išao izbrijati i ošišati, rekao je da neće više nikad u životu… A, mislim, mi smo bili djeca, ne možete to pojmiti, bez obzira tad nije bilo video poziva, tad su samo bili pozivi, i to ako, i pisma. Danas je to sve lakše'', kaže Ivana.
I dok se njihova generacija pripremala za maturalno putovanje, djevojke su kofere pakirale za Zagreb. Plaže i uvale rodne Korčule zamijenile su zagrebačkim Jarunom.
''Hvala Bogu što smo iskusili to djetinjstvo, jer mislim da se u jednom gradu ne može iskusiti to djetinjstvo kad si iz malog mjesta, sa sela, s otoka. Dolje je sve nekako opuštenije, svi znaju za tebe. Znači, ono mater te može zaderati i odmah si doma, nije isto kao u gradu'', govori Josipa.
A roditelji svakako mogu na njih biti ponosni. Kao što ćemo, nadamo se, biti i mi kad se djevojke okite brojnim medaljama koje ih tek čekaju.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.