Evo zašto Lana Jurčević noći provodi budna, a i gdje je pobjegla prije nekoliko godina kako bi se odmorila od svega

Teška vremena iziskuju prave mjere, a kad su se police ispraznile u prvom valu panike zbog koronavirusa, Lana Jurčević je zasukala rukave i primila se posla.

U ovom neizvjesnom vremenu kad su nam karantena i samoizolacija postale sastavni dio svakodnevnog govora, Lana je objavila rat koroni!

"Ekipa, bok, nadam se da ste mi dobro. Evo, mi smo u akciji, nisam se javljala baš zadnjih dana, mi smo se posljednjih 7 do 10 dana se aktivirali oko toga da pokušamo na neki način pomoći. Napravili smo dezinfekcijski sprej, antiseptik koji je krenuo u prodaju i rekli smo da će sav profit od njega ići prema bolnicama i organizacijama koje najviše snose odgovornost u ovim trenucima", otkrila nam je Lana.

Među prvim adresama bile su infektivna bolnica Fran Mihaljević, KBC Rebro i KBC Dubrava, a onda se sve zahuktalo.

"Do ideje je došlo tako da sam se ja osjećala bespomoćno jer sam prije u životu navikla da bi ili organizirala neki koncert ili bi sudjelovala na nekom humanitarnom koncertu, a ovako sam osjećala da me netko zaključao i kao da sam bespomoćna. Nekako i iz osobne potrebe, gdje god ideš, ne možeš naći ništa za dezinfekciju, police su prazne. Rekli smo okej, sad ćemo se baciti na glavu i izvesti nemoguće. I doslovno je bilo gotovo pa nemoguće, doći do sirovina, doći do alkohola, doći do ambalaže je bila doslovno nemoguća misija", priznala nam je Lana.

Nekoliko tjedana stres level je debelo bio u crvenom, no ubrzo su i to postale slatke muke.

"Taj osjećaj kad su ti sprejevi krenuli prema ljudima, kad su oni počeli kupovati, kad su oni počeli podržavati našu akciju, što su oni nama pisali, doslovno pjesme zahvale, mislim onak, sve ti se isplati, svaka sijeda, svaki stres, svaki izgriženi nokat", zaključila je pjevačica.

Iako su joj dani i više nego ispunjeni, Lani karantena ne pada teško.

"Ja imam svoj moving i svoje akcije i uvijek zvrndam na sve strane, a opet s druge strane sam jako introvertirana i obožavam biti kući i, iskreno, uopće mi ne pada teško taj dio, osim što se nekako osjeća ta psihoza drugih ljudi u zraku", priznala je.

Jer pravila se moraju poštivati. Iako joj disciplina nije strana, Lana se i u doba korone uspjeva posvetiti poslu.

"Moja izdavačka kuća Warner je zatvorila sve svoje urede po cijelom svijetu, vrlo je slično svugdje i sa svima. Meni se taman sve lijepo zakuhalo s internacionalnim singlom "So messed up", taman sam počela lijepo putovati po Europi i promovirati pjesmu i onda se dogodilo ovo, ali jednostavno rekla sam sama sebi okej, sad se mogu pojesti od tog stresa ili se jednostavno mogu zatvoriti kući, mogu pjevati, mogu smišljati melodije. Ja imam osjećaj kad nam daju zeleno svjetlo, da će sve prštati od ideja i nekog novog entuzijazma i volje za radom i za svim", zaključila je.

A kad joj je zadnji put ponestalo ideja i entuzijazma, Lana je prije šest godina spakirala kofere.

"Nekako, kupila sam kartu, sjela sam u avion, otišla sam u Afriku, tih mjesec dana bez signala, bez mobitela, ono doslovno imaš troje gaće i pereš ih na ruke, nema šminkanja, nema ničega, odcijepljen si od sveg materijalnog, svega svjetovnog, ja sam toliko uživala", otkrila nam je.

Afrika i Mali Dom za nju su bili prava katarza.

"Ja sam toliko došla sva neka, tamo u svom ne najboljem izdanju i ne u svojoj najboljoj verziji, a od tamo sam izašla, ne znam, iskreno, kao da sam se ponovno rodila", priznala je.

Dvoumila se između Kambodže i Afrike, ali na nagovor prijatelja Mije donijela je, kaže, jednu od najboljih odluka u svom životu.

"Ja sam oduvijek bila ustvari takva i uvijek sam bila užasno senzibilna i mislim da često ljudi nisu isprobali pomagati drugima, ja svima govorim, kad osjetiš taj osjećaj, to postane toliko zarazno", poručila je Lana.