Drugo lice Vere Svobode: 'Moja nošnja bila je namijenjena Jovanki Broz'

U rubrici 'Njeno drugo lice' legendarna pjevačica tamburaške glazbe govori o svojoj obitelji, operaciji srca, narodnoj nošnji za Jovanku Broz te svojoj znamenitoj torti od lješnjaka.

Pjevačica s osmijehom na licu. Tako zovu Veru Svobodu legendu tamburaške i starogradske pjesme, koja je svojim glasom hrvatsku kulturnu baštinu prenjela po čitavom svijetu. 'Nakon 60 godina na sceni, još uvijek imam veliku želju izaći pred publiku. Osjetila sam to i sada na Đakovačkim vezovima, kad sam vidjela koliko me publike dočekalo. Glas me još uvijek dobro služi. Iako sam operirala srčani zalistak i imam ugrađeni pacemaker, ne dam se', rekla je gospođa Vera.

Petkom s Petkom: Poštar Tale upoznao Jasnu Zlokić - Njen poster nosio i na prvu crtu bojišnice

Pred kamerama inMagazina pokazala je i svoj čuveni recept – tortu s lješnjacima Vere Svobode. 'Majstorica sam kolača, ali volim ih i jesti, na žalost. Svaki od mojih unuka ima svoj omiljeni specijalitet, a ja sam tu da svakome udovoljim', kazala je Svoboda.

Školovala se da postane profesorica engleskog jezika. Kratko je bila glumica, računovotkinja čak se bavila i veslanjem, no pjevanje je ostalo prije svega. Udala se u ranoj dobi, a sreću je pronašla u zagrljaju najpoznatijeg slavonskog etnomuzikologa i skladatelja Julija Njikoša. Odgojili su dvije djevojčice, a njihova sreća potrajala je 54 godine, sve do njegove smrti. 'Doživjeli smo dugi staž u braku i žao mi je što ga više nema. Julije je bio jako dobar. Volio je život, društvo, pjesmu i posao koji je radio. Nikada nije bolovao, ni jedan dan nije bio na bolovanju, a umro je u svega par mjeseci od akutne leukemije', rekla je Vera te nastavila: 'Kad je umro počela sam sređivati njegove stvari i note. Znala sam da život mora ići dalje i da se ne smijem pokopati. Imam djecu, unuke i praunuka koji će sad u školu, tako da nikad nisam sama', rekla je.

Svoju je karijeru izgradila pjevajući u narodnoj nošnji. Uvijek je isticala svoje porijeklo i slavonski ponos. Obukla je i svoju omiljenu nošnju. 'Dobila sam je 1971. godine na Đakovačkim vezovima. Imala sam sreće jer je bila namijenjena Jovanki Broz. Da je ona došla na ergelu ona bi je dobila, ovako je nošnja pripala meni', kaže Vera.

Proglasili su je pjevačicom stoljeća narodnih i starogradskih pjesama, primila je državno odlikovanje za doprinos u kulturi te brojna priznanja i zahvale iz čitavog svijeta. 'Moje je najveće postignuće to što trajem toliko dugo. Toliko to volim da još uvijek pjevam', poručila je Vera Svoboda.
 

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook