Emir Hadžihafizbegović otkrio nam je zašto se pet godina nije bavio glumom: ''Vi ne znate za taj podatak...''
Emir Hadžihafizbegović ove godine obilježava 40 godina karijere. Jedan je od najprepoznatljivijih imena regionalne scene. No nakon rata pet je godina ostavio glumu i vodio slastičarnicu. Danas govori o filmovima, obitelji, koja mu je najveći uspjeh, ulozi djeda, ali i politici u kojoj se okušao.
Već četiri desetljeća glumac Emir Hadžihafizbegović jedno je od najprepoznatljivijih imena regionalne glumačke scene.
Iza njega su brojne predstave, nagrade i uloge u čak 73 filma. Možda bi ih bilo i više da u jednom periodu nije glumu stavio na čekanje.
This browser does not support the video element.
''Bilo je pet godina kad nisam snimao ništa. Vi ne znate za podatak jer ja se nisam htio baviti ni filmom, ni teatrom pet godina i držao sam cafe slastičarnicu. Uopće nisam snimao, nisam igrao u kazalištu. To je period od 1997. do 2002. Onda me Pjer Žalica pozvao u film 'Gori vatra' i pozvala me Violeta Đoleva-Zupčević da radim 'Kralja Ubua'. Ja sam pet godina bio ugostitelj jer sam bio, kako bih rekao, u jednom stanju šoka postratnom, PTSP-ovskom, i postavljao sam sebi pitanje postoji li kakva civilizacijska vrijednost'', priča nam iskreno Emir.
No onda je popustio na nagovaranje Violete Đoleve Zupčević. Uslijedile su velike uloge u filmovima "Grbavica", "Armin", "Takva su pravila", "Žaba" i brojnim drugim ostvarenjima. Za ulogu u filmu "Takva su pravila" osvojio je nagradu za najboljeg glumca na Venecijanskom filmskom festivalu. A ove godine nagrađen je i Počasnim srcem Sarajeva na 32. Sarajevo Film Festivalu.
''Ali moram reći jednu stvar. Znate, uvijek me pitaju koji su mi omiljeni glumci. Naravno, svi odmah idu na onu čuvenu trojku De Niro, Pacino, Jack Nicholson. Naravno, svu trojicu volim, De Nira sam osobno upoznao, s njim sam se družio. Anthonyja Hopkinsa volim, Genea Hackmana volim. Govorim o nekoj holivudskoj produkciji. Mada ima genijalnih glumaca u Europi, ali moj omiljeni glumac je, između ostalog, Woody Harrelson. Njegova 'Nemoralna ponuda', Harry Flint, 'Država protiv Harrya Flinta', jedan od mojih kultnih filmova. I nas dvojica zajedno dobivamo Počasno Srce Sarajeva'', govori nam Emir.
No kada treba izdvojiti ono što smatra svojim najvećim uspjehom, ne govori o nagradama.
''Najzadovoljniji sam sa svojom obitelji. To je prva stvar. Ja i supruga smo odgojili dvoje divne djece, dva anđela, sina koji ima 35 godina i mladi je diplomat, i kćer, koja je isto jedan anđeo, koja je filmska producentica. Ona je već napravila jedan dokumentarni film koji obilazi svijet, zove se 'Svjetla Sarajeva', to je film o Zabranjenom pušenju, našoj rock-grupi'', otkrio nam je Emir te dodao:
''Mislim, to mi je najveći uspjeh u životu. Možeš se ti realizirati na tisuće načina, ako obitelj ne funkcionira, sve ostalo je, kako bih rekao, plošno, sve je nebitno, nevažno."
Danas, uz sve profesionalne uloge, ima i onu obiteljsku – ulogu djeda.
''Jedna potpuno nova dimenzija. On, kad se rodio, sad ima 16 mjeseci, znači ja svoje poslove riktam tako da moram biti svaka makar tri tjedna u Sarajevu da ga malo izgnjavim'', govori nam Emir o svojoj ljubavi prema unuku.
Za glumački i filmski svijet kaže kako je iznimno težak, no kći je krenula njegovim stopama, doduše, u filmsku produkciju.
''I drago mi je da je ona to završila, to voli i uživa u tome. Mada sam ja rekao, moje prezime neće ti otvoriti vrata. Bit će ti mnogo teško baviti se tim poslom. A nositi... Ona se Dejović preziva, ali ostavila je Amra Dejović Hadžihafizbegović, kažem ja, znaš ono, ja pripadam onoj kategoriji ljudi koji nije svima omiljen. A da bi uspio u životu, ne možeš svima biti omiljen. Tu sam ja vrstu problema davno prešao još prije 10-15 godina. Nekad sam bio kratak fitilj, sad sam taj fitilj dobro produžio'', priznaje glumac.
Jer njegov profesionalni put nije bio samo gluma. Bio je i ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, a tijekom godina svojim je javnim istupima često izlazio iz zone komfora.
''Da bi izašao iz zone konformizma, ti moraš pristati na određenu žrtvu, da ćeš biti javno podvrgnut linču ili hvaljen. Mohamed Ali je odbio ići u Vijetnam. To je njegova politička odluka. Oduzeta mu je titula svjetskog prvaka u boksu i dobio je zabranu boksa dvije godine. Marlon Brando odbio je primiti Oscara za 'Kuma' zbog ugnjetavanja Indijanaca. Žena mu je bila Indijanka. Nije uopće došao na dodjelu. Nije ga nikad uzeo u ruku. To je njegov politički stav'', priča Emir te nastavlja:
''Sean Penn prije dvije godine otišao je u Ukrajinu, u Kijev, s ruksakom, ušao kod Zelenskog, izvadio svog Oscara za 'Mističnu rijeku' i rekao: 'Ovo je tvoje.' Desetine i desetine još umjetnika ima koji su izašli iz zone konformizma i progovorili o općem mjestu i civilizacijskoj inverziji u kojoj žive. Ja sam samo izašao iz zone konformizma i progovorio o zločinu u modernom svijetu nepoznatom. To je nepoznato da se jedan grad opkoli, granatira, ubije se 11.000 civila, 1600 djece do 14 godina. Tog trenutka kad sam ja progovorio o pogromu koju je doživio grad Sarajevo, o genocidu u Srebrenici, o ubojstvima u Drinskom Pojacu.''
A posao ga i dalje vodi na nove filmske setove.
''Evo, ekskluzivno, pošto sam dobio dozvolu od redatelja da mogu pričati, mi smo počeli snimanje novog hrvatskog filma u Varaždinu u režiji Alena Matušina. Film se zove 'Posljednja grupa'. To je jedna specifično potresna priča o specijalnoj postrojbi Rode iz Varaždina'', otkrio nam je Emir.
Nove uloge tek dolaze, priznanja se nižu, a priča o jednom od najosebujnijih glumaca regije očito još nije završena.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
1/19 >>
Pogledaj i ovo
1/19 >>
Pogledaj i ovo