Valentina Baus: "Televizija nije posao od 9 do 5, ali je za mene najljepši posao na svijetu"
Deset godina dijeli s gledateljima najvažnije vijesti dana, a pritom zrači smirenošću, elegancijom i profesionalnošću. Valentina Baus, jedno od prepoznatljivih lica Dnevnika Nove TV, u povodu velikog jubileja otvoreno za naš portal govori o svojim počecima, izazovima i ljubavi prema poslu, koji je pretvorila u način života.
Profesionalna, smirena i uvijek s dozom topline, Valentina Baus postala je jedno od zaštitnih lica Dnevnika Nove TV, a njezina prisutnost na ekranu mnogima je postala sinonim za vjerodostojnost i eleganciju.
U povodu dvadeset godina Dnevnika, od kojih je već deset dio Nove TV, Valentina nam otkriva detalje svojih početaka, kako se mijenjala tijekom karijere i što je u tom poslu najviše ispunjava.
"Kada je riječ o mojim novinarskim počecima u Dnevniku, to su stvarno bili oni pravi počeci", prisjeća se s osmijehom.
"Došla sam na Novu TV još u vrijeme fakultetskih dana i sve što sam naučila o televiziji, naučila sam u našoj redakciji informativnog programa. Stariji kolege nama mladima su jako puno pomagali i trudili nas što je više moguće upoznati s dinamikom posla. Malo-pomalo počela sam biti samostalna i razvijati se u reporterskom smjeru. Tih početaka se uvijek rado sjetim – bilo je tu dosta neznanja, katkad i sitnih grešaka, ali smatram da je sve to sastavni dio profesionalnog razvoja."
Sada, kada je i sama jedno od prepoznatljivih lica informativnog programa, priznaje da o tome nekad nije ni sanjala.
"Da mi je to netko rekao prije deset godina, rekla bih mu da je to nemoguće jer moja želja nikad nije bila raditi na televiziji. Ta je želja počela rasti tek kada sam došla na Novu TV na studentsku praksu i svakim danom od tada sve je više i više rasla. Iz današnje perspektive mogu samo reći da sam jako sretna i ponosna što sam dio najboljeg informativnog tima u državi i biti jedno od lica najgledanije televizije za mene je čast i privilegija."
Valentina se tijekom godina susrela s brojnim pričama, ali jedno razdoblje posebno ističe.
"Mene je definitivno kao reportera izgradila koronakriza. Koliko god nam je donijela štete, meni je profesionalno donijela i korist jer sam, uz još nekoliko svojih kolega, svaki dan gotovo dvije godine pratila vijesti iz Stožera. Inače, u svojim počecima pratila sam light teme – razne manifestacije, društvena događanja, a onda sam polako počela ulaziti u sektor zdravstva. Svakoj priči koju sam ikad napravila pristupala sam maksimalno profesionalno, ne samo ja – već je to jedna razina na kojoj svi mi reporteri u informativnom programu funkcioniramo. Nikad ništa u našem Dnevniku neće biti objavljeno, a da nije više puta provjereno."
Kao voditeljica, svjesna je odgovornosti prema publici koja ih svake večeri prati.
"Ta činjenica mi je negdje u podsvijesti. U tih gotovo sat i pol Dnevnika postojimo Dino, ja, kamermani i ekipa iz režije koju čujemo putem komunikacije u slušalici. To je ono što ja vidim. Svjesna sam, naravno, ogromne brojke gledatelja pred malim ekranima, ali to je jednostavno moj posao, koji uz prezentiranje vijesti nosi i veliku odgovornost prema svakom tko nas pusti u svoj dom. To što smo mi dio njihove večernje rutine može nam samo imponirati i hvala svakom našem gledatelju koji uz nas saznaje najvažnije vijesti dana."
S obzirom na to da je Dnevnik emisija uživo, pogreške nisu opcija – ali Valentina na to gleda s osmijehom.
"Sama činjenica da je to program uživo, to je ujedno najzahtjevnije. Kod nas se emisije ne snimaju, već se sve događa u izravnom prijenosu. To mi je ustvari i jedna posebna čar ovog posla, pogreške trebaju biti svedene na minimum. Onda kada se dogode, iz njih se trebamo iščupati i tek tad zapravo vidim koliko je u nekim trenucima bitno znati improvizirati. Volim kad se dogodi neka sitna greška na ekranu jer to je živi program koji ne mora uvijek biti savršen. Bitno je da je pouzdan i točan."
Njezin radni dan započinje rano i traje dugo.
"Svaki dan ima svoju šprancu, ali je opet svaki dan drugačiji. Na kolegiju dogovaramo priče koje će tog dana biti u našem Dnevniku, u stalnom smo kontaktu s urednikom, idem na govorne vježbe, pripremamo tko će što najavljivati u Dnevniku, tu su još šminka, frizura, garderoba… Uglavnom, dan bude veoma ispunjen."
Iako posao zahtijeva puno vremena, balans između poslovnog i privatnog života uspijeva pronaći.
"Nekad bude perioda da dođem doma prespavati i sutra ujutro opet na posao, pa tako dan za danom ispočetka, ali ima i perioda kada imam slobodne dane i stignem uživati u svojoj svakodnevnoj rutini mimo redakcije. Sve je to kod nas dobro izbalansirano."
Kada se kamere ugase, zna kako napuniti baterije.
"Volim pogledati neki super film ili seriju, čitam, izlazim s prijateljima, šopingiram, odem na masažu. Ovo zadnje mi je možda i najdraži način opuštanja", kaže kroz smijeh.
Najveća podrška joj je, naravno, obitelj.
"Obitelj je moja podrška od prvog dana i iako nisu fizički ovdje sa mnom u Zagrebu, svaki dan se čujemo, prepričamo novosti jedni drugima i kad uhvatimo vremena, okupimo se svi zajedno."
Kada govori o motivaciji, Valentina ne mora dugo misliti.
"Motivira me činjenica da svaki dan stvaramo nešto što konzumiraju ljudi diljem zemlje. Motivira me i to što neke stvari naši novinari svojim pričama mogu promijeniti – bilo da se radi o ukazivanju na neku postojeću nepravdu, o pomoći nekome kome je pomoć potrebna ili o nečemu trećem. Ljudi su dio naših priča, a mi smo dio njihovih života i tako je već dvadeset godina. Ja sam u našem Dnevniku pola od toga, dakle deset godina. Oni koji su gradili ovu redakciju i postavili čvrste temelje zaslužni su za smjer u kojem smo se razvili i kakav smo proizvod postali danas, dva desetljeća kasnije."
Iako ima brojne kolege čiji rad poštuje, uzore nikada nije imala.
"Nikad nisam imala uzore niti htjela biti kao netko drugi. Pratila sam i učila od svojih kolega, kolega na drugim televizijama, gledala što je dobro, što može biti bolje i nekako izgradila svoj stil i način ponašanja pred kamerom."
Za kraj, upućuje poruku mladima koji sanjaju o karijeri u informativi.
"Mladim kolegama kojima ću možda ja jednog dana prepričavati kako je bilo u moje vrijeme želim reći da moraju biti uporni, ponekad povući malo više i svaki dan se dokazivati, naravno, ako žele raditi na televiziji. Ako probaju i shvate da to nije za njih, nema veze, pronaći će nešto drugo jer moraju znati da je televizija način života. Vijesti se događaju iz minute u minutu, tempo je dinamičan, izvanrednih situacija je puno. Ovo nije posao od 9 do 5, ali je za mene najljepši posao na svijetu."
Valentina Baus i nakon deset godina pred kamerama ostaje vjerna jednostavnosti i iskrenosti.
U njezinu glasu osjeti se sigurnost, ali i zahvalnost – prema poslu koji voli, ljudima s kojima radi i publici koja je svakodnevno prati.