Iz perspektive Stjepana Vukadina: Kako je MasterChef promijenio domaću gastroscenu?
Iza dugovječnog uspjeha jednog od najgledanijih televizijskih formata u zemlji stoje ljudi čiji se rad rijetko svodi samo na ono što se vidi pred kamerama. Stjepan Vukadin već godinama sudjeluje u stvaranju MasterChefa, projekta koji je od zabavnog natjecanja prerastao u ozbiljnu platformu domaće gastronomije, a u razgovoru za naš portal otkriva kako danas gleda na profesionalne standarde, autentičnost i odgovornost koju takav format nosi.
Ulazak MasterChefa u finale Zlatnog Studija u kategoriji TV zabava godine još je jedna potvrda snage i kontinuiteta formata koji već godinama privlači veliku pažnju publike. Za Stjepana Vukadina takva priznanja predstavljaju važan, ali ne i presudan trenutak u profesionalnom smislu.
''Iskreno, takva priznanja uvijek dođu kao potvrda da radimo nešto ispravno. MasterChef je ogroman projekt koji traži puno energije, fokusa i odgovornosti, i lijepo je vidjeti da publika to prepoznaje. Nagrada ili nominacija nisu cilj same po sebi, ali jesu znak da se trud osjeti s druge strane ekrana'', govori nam Stjepan.
Upravo taj osjećaj prepoznatljivosti publika, smatra, najviše cijeni kod samog formata. Gledatelji ne prate samo recepte i tehniku, već i ljude, njihove emocije i put kroz natjecanje.
''Mislim da publika najviše voli autentičnost. Ljudi vide stvarne emocije, pritisak, pogreške i napredak kandidata. Nema glume – kuhanje je stvarno, a i reakcije su iskrene. Upravo ta kombinacija emocije i ozbiljnog kulinarstva čini format bliskim gledateljima.''
S vremenom je postalo jasno da MasterChef više nije samo televizijska zabava, već format koji ostavlja stvaran trag na domaćoj gastrosceni. Taj trenutak spoznaje došao je vrlo prirodno.
''Onog trenutka kada smo vidjeli koliko se životi kandidata mijenjaju nakon showa. Kada su ljudi počeli ozbiljno gledati na gastronomiju, učiti, raspravljati o tehnikama i namirnicama. Tada je postalo jasno da MasterChef nadilazi zabavu i postaje platforma koja utječe na cijelu scenu.''
Takav razvoj formata neminovno je utjecao i na osobni profesionalni pristup. Svaka nova sezona donijela je dodatno iskustvo, ali i dublje razumijevanje vlastite uloge.
''Promijenio sam se u smislu iskustva i širine pogleda. Svaka sezona te nauči nečemu novom – o ljudima, pritisku, ali i o sebi. Danas sam mirniji, sigurniji u odluke i svjesniji odgovornosti koju imamo prema kandidatima i gledateljima'', priča nam chef Stjepan.
Rad pred kamerama nosi sa sobom i stalnu potrebu za balansiranjem – između profesionalnih standarda i osobne autentičnosti, koja se ne može odglumiti.
''Rekao bih da je izazov pronaći ravnotežu. Standardi su neupitni, ali jednako je važno ostati svoj. Kamera sve vidi, a ako nisi iskren, publika to odmah osjeti. Autentičnost je temelj, a profesionalnost okvir unutar kojeg se krećeš'', smatra.
Veliku ulogu u toj ravnoteži ima i odnos s kolegama u žiriju, koji se tijekom godina pretvorio u čvrsto partnerstvo.
''Slažemo se top! Imamo vrlo zdrav i iskren odnos. Svatko ima svoj karakter, energiju i pogled na kuhinju, ali upravo to čini dinamiku jakom. Postoji međusobno poštovanje, zezancija i povjerenje, bez potrebe za nadmetanjem'', govori nam Stjepan.
Bez međusobnog povjerenja, dodaje, ovakav format teško bi mogao funkcionirati dugoročno i uvjerljivo.
''Apsolutno ključno. Bez povjerenja nema konzistentnosti ni vjerodostojnosti. Kada vjeruješ kolegama, možeš se fokusirati na svoj dio posla i biti maksimalno prisutan u trenutku'', kaže.
Različitost sudaca ono je što MasterChefu daje širinu i dinamiku, a svaki od njih unosi nešto bez čega format ne bi bio isti.
''Svatko donosi svoju perspektivu – tehniku, iskustvo, karakter. Različiti smo, ali komplementarni. Upravo ta razlika daje širinu i čini format dinamičnim i zanimljivim.''
Iza profesionalne stabilnosti stoji i privatni život, koji ima snažan utjecaj na energiju, fokus i izdržljivost u dugotrajnim projektima poput ovoga.
''Privatni život ima velik utjecaj. Ako si stabilan i miran privatno, lakše podnosiš pritisak i tempo. MasterChef je maraton, ne sprint, i bez unutarnje ravnoteže teško je dugoročno ostati fokusiran.''
Velika prepoznatljivost donosi i pitanje granica, no one, kako kaže, nisu uvijek strogo povučene.
''Granica postoji, ali nije kruta. Ponekad podijelim i privatne trenutke, više radi sebe i kao uspomenu, nego isključivo zbog publike. Ipak, trudim se zadržati balans i odlučiti što ima smisla ostati samo moje.''
Na kraju, privatna stabilnost pokazuje se kao ključan oslonac i u donošenju profesionalnih odluka.
''Puno. Kada si stabilan privatno, odluke donosiš mirnije i racionalnije. Nema impulzivnosti ni nepotrebnog pritiska. To ti daje jasnoću, a u ovom poslu jasnoća je iznimno važna'', zaključio je Stjepan.