Veliki intervju s Rominom Knežić: ''Neke vijesti nisu samo informacije, one su nečiji život, nečiji gubitak, nečija nada''
Iza profesionalne mirnoće i prepoznatljivog glasa krije se žena koja s publikom dijeli i snagu i ranjivost. Romina Knežić povodom 20 godina Dnevnika za naš portal otkriva što ju je naučio posao, a što život.
Gotovo 20 godina u središtu najvažnijih vijesti i događaja donijelo joj je iskustvo, ali i mirnoću koju publika prepoznaje. Romina Knežić, jedno od zaštitnih lica informativnog programa Nove TV, povodom ove velike obljetnice govori o svom profesionalnom putu, odgovornosti, izazovima, ali i osobnim trenucima koji su je oblikovali kao novinarku i kao čovjeka.
O razvoju pred kamerama i snazi iskustva
Romina se pred kamerama pojavila kao mlada novinarka, a danas vodi središnji Dnevnik s prepoznatljivom smirenošću i toplinom. Prisjećajući se početaka, ističe da su ona i Dnevnik međusobno rasli i oblikovali jedno drugo.
''Vođenje Dnevnika me oblikovalo jednako koliko sam i ja oblikovala svoj stil kroz Dnevnik. Počela sam s fokusom na formu, a s vremenom me sadržaj duboko promijenio. Kad god izgovaram vijest, svjesna sam da je netko s druge strane ekrana osobno pogođen tom pričom. Naučila sam slušati život oko sebe i to danas unosim u svaku emisiju. U kameru ne gledam kao objektiv, već kao most između ljudi i stvarnosti. Mijenjala sam se onako kako te život mijenja kad ne odustaješ. Nije to samo profesionalno sazrijevanje već i ljudsko sazrijevanje kroz vlastite sumnje i uspjehe. Danas više ne ganjam priču, već nosim cijeli ton večeri. A to traži više od glasa – traži karakter.''
O prepoznatljivosti i eleganciji u javnoj ulozi
Tijekom godina postala je jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica, no na tu činjenicu gleda s dozom skromnosti i životne filozofije.
''Svjesna sam da je prepoznatljivost promjenjiva stvar, danas te ljudi prepoznaju, sutra zaborave. I to je u redu. Ne mislim da me to čini važnijom od bilo koga drugog. Svi smo, u konačnici, zamjenjivi, ali to ne umanjuje vrijednost onoga što radim dok sam tu. Trudim se ostati ukorijenjena u stvarima koje ne ovise o pažnji drugih; u ljudima koji me poznaju mimo ove uloge i u vlastitoj tišini. Za mene elegancija u nošenju s prepoznatljivošću znači ne uzimati sebe previše ozbiljno, ali biti ozbiljan u onome što radiš. I ne zaboraviti da sve prolazi. Zato je važno ostati čovjek i kad te vide i kad te ne vide.''
Kako se Dnevnik mijenjao – i s njim svijet
Dvadeset godina Dnevnika donijelo je ne samo promjene u tehnologiji nego i u ritmu života. Romina ističe da iza svake vijesti i svakog kadra stoje ljudi koji su rasli zajedno s programom.
''Kad se osvrnem na protekla dva desetljeća Dnevnika, vidim puno više od tehnoloških promjena. Vidim priču o ljudima, o nama koji smo zajedno rasli i prilagođavali se svijetu koji ne prestaje ubrzavati. Prije dvadeset godina Dnevnik je bio mjesto gdje su se okupljale važne vijesti. Sve je išlo sporije. Danas u svijetu prepunom informacija, društvenih mreža, portala, Dnevnik Nove TV opstaje zahvaljujući kredibilitetu.''
O najtežim trenucima i emisiji koja se pamti
U dugoj karijeri bilo je mnogo važnih trenutaka, no jedan od onih koji su je najviše obilježili dogodio se u jeku tragedije.
''Jedan od najizazovnijih trenutaka pred kamerama bio je vođenje izvanredne emisije uživo nakon razornog potresa u Petrinji, zajedno s pokojnim Mislavom Bagom. U takvim trenucima ne postoji scenarij, nema sigurnih točaka, sve se događa u realnom vremenu, a vi morate ostati jasni i točni dok istovremeno dijelite slike i priče koje pogađaju ravno u srce. Ta emisija koja je trajala četiri sata bila je prostor u kojem smo pokušali biti oslonac svima koji su toga dana tražili smisao u kaosu.''
O balansu između emocije i profesionalnosti
Govoreći o emocionalnim trenucima u eteru, Romina priznaje da ih je mnogo — jer vijesti nisu samo informacija nego i priča o ljudima.
''Neke vijesti nisu samo informacije, one su nečiji život, nečiji gubitak, nečija nada. I upravo u tim trenucima balans postaje težak, emocije te preplave i shvatiš koliko si samo čovjek. Zato mi je danas važnije nego ikada biti prisutna, i profesionalno i ljudski. Jer vijesti možda traju par minuta, ali način na koji ih preneseš, ostaje. U ljudima. U meni. Balans nije nešto što imamo ili nemamo, već je to stalni ples između emocija i profesionalnosti.''
O odgovornosti i povjerenju publike
Dnevnik svake večeri prate stotine tisuća gledatelja, a ta činjenica, kaže, nosi veliku, ali poticajnu odgovornost.
''Odgovornost je velika, ali ju vidim kao motivaciju da budem najbolja verzija sebe, kao i priliku da doprinesem emisiji na svoj način.''
O miru, prirodi i malim ritualima
Kad se kamere ugase, Romina se najradije povlači u svoj mir – doslovno i simbolično.
''Najviše me opušta kad se mogu potpuno isključiti od svega što me okružuje, posebno od stvari koji nemaju veze s mirom. Volim trenutke u prirodi bez mobitela gdje mogu samo dopustiti sebi da dišem. I sve one sitne rituale, od cvijeća u vazi, rada u vrtu koji me inspiriraju i obogaćuju… To je jedan svijet za mene za koji nije potrebno kupiti avionsku kartu i pobjeći, već je ovdje prisutan – samo ga treba primjećivati.''
O vjeri u novinarstvo
Unatoč godinama iskustva, njezina motivacija ostaje ista – poštovanje prema publici i vjerovanje u smisao novinarstva.
''Motivira me, prije svega, poštovanje prema publici koja me svih ovih godina prati. Novinarstvo nije posao koji se radi napola, ono zahtijeva dosljednost i svijest o tome koliko je važno dati prostor onima koji ga inače nemaju. Još uvijek vjerujem da novinarstvo može biti alat za promjenu. Ne zato što živim u iluziji da ćemo promijeniti svijet preko noći, nego zato što znam da bez tog pokušaja ništa se neće promijeniti.''
Poruka mladim novinarima
Za kraj, Romina Knežić upućuje iskrenu i snažnu poruku novoj generaciji novinara i voditelja koji žele graditi karijeru u informativnom programu.
''U vremenu globalnog kaosa svijet hitno treba dobre ljude u medijima. Budite ti koji će donijeti jasnoću, suosjećanje i odgovornost. Poručujem da vjeruju u sebe jer istina ima moć. Ne morate gaziti preko drugih da biste stigli do cilja, upravo suprotno – pravi uspjeh dolazi kada birate čovjeka ispred svega. Jer od vašeg novinarstva ovisi koliko će svijet razumjeti i reagirati…''