Čkalja je govorio istinu u oči: ''Zbog toga trpimo moja kćerka i ja''
Legendarni Čkalja, glumac neponovljivog komičarskog dara nezasluženo je otišao u bijedi.
Jedan od najpoznatijih srpskih glumaca i jedan od najboljih komičara na teritoriju bivše Jugoslavije svima je mamio osmijeh na lica. No, jednako je uspješno igrao i tragične dramske likove u kazalištu. Veliki umjetnik i čovjek Miodrag Petrović Čkalja preminuo je prije 14 godina, a zbog otvorenog protivljenja tadašnjem režimu doživio je tragičnu starost ispunjenu neimaštinom.
Čkalja je obilježio čitavu jednu epohu jugoslavenskog filma, ali je nažalost umro u najvećoj bijedi, praktički zaboravljen. No, sada je o njemu odlučio progovoriti njegov sin Čedomir Petrović. Iako je glumio s ocem u jednoj epizodi ''Vrućeg vjetra'', odustao je od tog poziva prije 20 godina te se posvetio književnosti. Piše kolumne i knjige, a posljedna u nizu je ''Bilo nekad jedno vrijeme kada su ljudi bili bolji'', u kojoj piše o svom ocu.
''Bio je jako dobar otac. Trudio se, a ja sam se trudio da budem dobar sin. Nismo se sukobljavali nikad, jedino oko sporta, oko nogometa koji smo zajedno gledali. Nikada me nije udario, nikad nije psovao. Kad se sjećam oca, sjećam se više privatnih stvari koje publika ne zna. Ne sjetim se njegovih uloga i humora već kao oca. Ja sam njegove serije gledao kao gledatelj. On je bio potpuno normalan, jedino je njegova popularnost bila enormna", kazao je Čedomir za Kurir.
Čkalja je na kraju bio zaboravljen, a rijetko ga se i danas sjete, kaže Čedomir. "Zaboravljaju i žive, ne samo onih kojih više nema. Nije se on sviđao nekima koji bi ga se trebali sjetiti. On se sviđao narodu. A ovima je govorio u lice istinu. Ne vole svi čuti istinu. Zbog toga trpimo moja kćerka i ja. Trpimo, nitko nas ne zove u kazalište, na film, na televiziju... Sva vrata su nam zatvorena kao londonska banka. Neće nas zvati. Moja Jovana je odlična glumica, igrala je u Jugoslovenskom dramskom. Došli su novi mladi glumci, to su klanovi... A ponosan sam što je Čkalja bio takav", otkrio je Čedomir.
Ostao je zapaćen jedan od posljednjih Čkaljinih govora kada je primio nagradu Car Konstantin. ''Da sam u Americi i da sam primio ovako veliku nagradu, zahvalio bih se prvo svojoj ženi, pa djeci, rodbini, zatim producentu i redatelju. Ali, s obzirom da sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se prvo svom šefu samoposluge što mi ponekad odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme, sa zakašnjenjem donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, rekao je Čkalja nakon što je 2002. godine primio nagradu za životno djelo “Car Konstantin”.