Recenzija filma 'RoboCop': I limeni murjak želi svoju franšizu
Koliko smo puta već dosad pisali, odnosno valjda uvjeravali sebe i druge, kako su remakeovi nužno zlo, ne i najveće, i kako se moramo naučiti živjeti s njima
Je li npr. 'Blade Runner' obožavan zbog specijalnih efekata ili nečeg drugog? Nije tu daleko ni 'RoboCop', akcijska SF satira Paula Verhoevena iz 1987., no u obranu njegova aktualnog remakea, osim friškog CGI momenta, može se reći i da postoji određeni socijalni kontekst koji ga donekle pravda.
Naime, ta neka distopijska budućnost koju već desetljećima gutamo u SF-u, bilo pisanom, bilo 'filmovanom', odavno je već tu. Big brother, kamere, smartfoni, smrt privatnosti, nadzor svake vrste, totalna sloboda na papiru, a u stvarnosti...
Abbie Cornish: „Uzbudila sam se na pomisao da ću glumiti ženu RoboCopa!“
Sad kad smo novom 'RoboCopu' dali kakav takav alibi, možemo reći i da je dočekan na nož i od kritike i od fanova originala, no ako ste, kao pisac ovih redaka, propustili original, ovaj remake će vam puno bolje leći. Distopijska budućnost ovdje se ne čini značajno različitom od sadašnjosti, s tim da u Detroit budućnosti puno bolje izgleda od ovog aktualnog, opustošenog i bankrotiranog.
Glavna priča te bliske budućnosti (2028 g.) su drotovi i roboti, alternativna 'mehanička' policija, koju svemoćna korporacija OmniCorp nikako ne uspjeva implementirati u Americi, dok su širom svijeta već uspjeli prodati priču i 'zavesti reda' na ulicama, kao što vidimo u uvodnom segmentu iz Teherana...
Cijelu recenziju filma „Robocop“ možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook