Predstavnici Njemačke za Novu TV o Eurosongu, Iron Maidenu i koncertu u Zagrebu

Lord of the Lost je metal bend iz Hamburga koji predstavlja Njemačku na ovogodišnjem Eurosongu. Po glasovima žirija bili su na petom mjestu, no glasovima publike su pomeli konkurenciju i dobili kartu za Liverpool. Oni su autentični, svoji, guraju granice i malo koga ostavljaju ravnodušnim. Ne tako davno, prije gotovo godinu dana svirali su i u zagrebačkoj areni kao predgrupa Iron Maidenu. Kako su uopće završili na turneji s Maidenima, po čemu pamte Zagreb, smeta li im što ih konstantno uspoređuju s Rammsteinom pa sve do eurosongovskih tema – Sanja Vištica pretresla je s frontmenom benda Chrisom Harmsom.

Idete na Eurosong! Jeste li osvijestili da ste pobijedili?

Ne baš! Možda malo. Osim svih intervjua koje dajem svaki dan, sve više i više istražujem o Euroviziji. Pratim je isključivo putem TV showa zato što tada želim steći prvi dojam o svim kandidatima, nisam se nikad obazirao na sve ostalo oko toga. Sada je malo drugačije pa sam počeo istraživati i nevjerojatno je uzbudljivo! Jako se veselim tome. Iako je puno pritisaka i odgovornosti, trebamo se zabaviti radeći ono što inače radimo, jer riječ je o glazbi i širenju dobrih vibracija. Počinjem biti sve svjesniji činjenice da idemo na Eurosong.

Gledala sam emisiju i činilo mi se kao da ni sami niste mogli vjerovati da ste pobijedili. Jesam li u pravu?

Da, tako je! Znali smo da smo među favoritima po nekim anketama koje su bile na internetu. No inače ne vjerujem takvim anketama. Vjerujem brojkama. Primjerice, Ikke Hüftgold je bio jedan od kandidata. On je bio najveća zvijezda od svih kandidata. I sve brojke - od Spotifya do prodaje albuma bile su jako visoke u usporedbi s nama. Bio sam 100 posto siguran da nećemo pobijediti i otići u Liverpool. Tako da, bili smo šokirani.

Sudeći po komentarima, očekivanja su visoka. Stvara li vam to pritisak?

Naravno da osjećate pritisak. Ali, znate, bilo bi pritiska i da nisu tako velika očekivanja. Naime, Njemačka nije dobro prolazila posljednjih godina. Naravno da ima pritiska. No, svjestan sam, bez obzira na ono što mi radili, da će biti ljudi kojima se neće sviđati to što radimo iz različitih razloga - od toga kako izgledamo, kako zvučimo, što god. Nije važno kako okrenete, uvijek će biti pritiska, samo možda s druge strane. No, to je dio posla. Kao što sam rekao, nastojimo se usredotočiti na to da ostanemo autentični, da radimo to što inače radimo uz zabavu i pozitivu, jer i poruka pjesme je pozitivna. I to je ono što želimo širiti.

Možete li nam pobliže pojasniti poruku pjesme?

Mogu. Naravno, postoji prostor za interpretaciju, kako je doživite. Primjerice, možete reći da je Blood & Glitter party pjesma. No, ako dodatno promislite možete reći i da ima važnu političku poruku. Vi možete iščitati i nešto političko iz nje, za mene poruka nije politička. Kad kažem: ''Svi smo od iste krvi''. Radi se o empatiji i o nama kao ljudima i svemu što nas povezuje. To je isto kao kad kažemo - svi smo potekli od zvijezda. Mi samo poručujemo to, ali na drugačiji način. Također, pjesma govori i o kontrastu koji se događa u životu, posebice u smislu našeg unutarnjeg života i svega što nas okružuje. Poruka pjesme je 100 posto pozitivna i pokušavamo je ispričati na svoj način. Nije da se penjemo na pozornicu i pjevamo ''ljudi volite se, to je u redu''. Za nas bi to bilo dosadno. Mi volimo dati kompleksniju sliku da se na prvo slušanje zamislite - što su nam htjeli reći? I onda kad promislite malo da primite poruku pjesme. To je naš način stvaranja umjetnosti.

Hoćete li mijenjati scenski nastup ili će ostati isti?

Hoćemo i nećemo. Naravno da ćemo promijeniti, ali ćemo ga poboljšati i prilagoditi velikoj pozornici. No glavni dio nastupa će ostati isti. Držat ćemo se i dalje crvene i zlatne boje, ali ćemo nadograditi naše outfite, bit će više svega. Pozornica će biti veća. Želim više pirotehnike. Htio bih kao kišu od pirotehnike, kao crvenu kišu od pirotehnike, koja će izgledati kao krvava kiša kakvu imamo u spotu, samo što će ovdje biti pirotehnika. Mislim da bi to bilo prekrasno. Nastup je isplaniran i neće biti sad prevelikih iznenađenja, recimo da nas vidite u zelenim kostimima i pod vodom, ništa tog tipa. Nastup će biti isti, samo raskošniji.

Jeste li čuli hrvatsku pjesmu ''Mama ŠČ''?

Nisam! Do sada sam samo poslušao po nekoliko sekundi nekih pjesama. Preslušat ću sve izvođače, ali ne želim predugo slušati te pjesme zato što želim pričekati kompilaciju svih pjesma, svih izvođača i želim ih pogledati sve zaredom i napraviti video s reakcijama i podijeliti svoje prve dojmove. Isto sam učinio sa svim njemačkim kandidatima. Prekrasna stvar je to što je to za mene način iskazivanja poštovanja prema drugim izvođačima, način da izrazim što to cijenim kod njih. Poanta tog videa za mene nije da govorim što mi se ne sviđa, zbog toga što uvijek mogu naći nešto što mi se sviđa i što cijenim kod neke izvedbe, tako da će to biti video mojih prvih dojmova. Čekam sve pjesme da snimim taj video.

Mnogi kažu da je Eurovizija politizirana. Biste li se složili s time?

Ja to ne znam. Kako možemo znati? Kako itko to može znati? Znam da mnogi to kažu i pozivaju se na brojeve koje su vidjeli, posebice Nijemci. Kažu da je politizirano, da je Njemačka uvijek na posljednjem mjestu jer nitko ne voli Njemačku, itd. Kako to možete znati? Nisam tip koji se povede time samo zato što svi to kažu da je to činjenica. Mislim da je to glupo.

Pa znate ono da susjedi glasuju za susjede…

Da, da! Znam, ali kao što sam rekao ranije. Stvar je perspektive. Sve može biti politizirano. Isto je s našom pjesmom. Može biti party pjesma, a s druge strane može biti ljubavna pjesma, ali i imati dublje političko značenje. Možda sam naivan, ali ne želim se povesti time da je politizirana, da svi samo susjedima daju bodove. Na kraju krajeva, za mene je to glazba koju dijelimo, koju stvaramo. Izreku da nas glazba ujedinjuje zbilja shvaćam ozbiljno. Sve granice koje imamo je stvorio čovjek. Nastojim se kloniti bilo koje vrste patriotizma, koliko god mogu. Znam da idemo predstavljati Njemačku, ali ja nikada neću reći ''ponosan sam što sam Nijemac''. Ponosan sam što sam čovjek koji se trudi biti ljubazan, otvoren prema svima i svemu, bez obzira na granice koje postavljaju ljudi. To mi je puno važnije, tako da se ne upuštam u rasprave o politici i Euroviziji.

Imali ste priliku nastupiti pred hrvatskom publikom. Kako pamtite Zagreb?

To je bio prvi koncert na našoj turneji s Iron Maidenom. Krenuli smo na turneju koja je jedinstveno iskustvo. Mislili smo da je to jednom u životu, ali su nas opet pozvali i ovo ljeto idemo ponovno s njima na turneju. Znam što ljudi žele čuti kad me pitaju ''kako vam se svidio naš grad, kako vam se svidio Zagreb?''. Da budem brutalno iskren, kad smo došli u Zagreb jedino o čemu sam brinuo bilo je kako ću preživjeti nastup pred publikom Iron Maidena. Nisam vidio ništa od grada, baš ništa. Jedva da sam razgovarao s ljudima. Iskreno, kad stojite na pozornici i gledate arenu, ne vidite ništa od zemlje ili grada. To može biti bilo gdje. I da se razumijemo, ovdje nije riječ o nepoštovanju. No, taj koncert je mogao biti bilo gdje.

Jako mi se svidjelo što je publika bila sjajna. Pogotovo nakon što sam pao, a baš sam jako pao i ozlijedio se. Imao sam i krvi u ustima, nisam bio siguran mogu li nastaviti turneju na prvom danu turneje.

Da, ali niste prestali pjevati…

Da, nisam! To je bilo nešto kao probijanje leda, nakon toga je publika eksplodirala. Snimka s koncerta je postala viralna, nizali su se komentari ''pogledajte ovog pjevača, jako je pao i samo je nastavio''. Imam pozitivno sjećanje. Sjećam se i da smo nakon koncerta sjedili oko autobusa, dolazili su nam ljudi. Ne samo iz Hrvatske, već iz cijele bivše Jugoslavije... Kako to reći, a da je politički korektno?

Regije!

Da, regije. Ne želim nikoga razljutiti. Uglavnom, dolazili su i ljudi iz Italije. To je bilo ludo, došli su u Zagreb samo da bi nas vidjeli. Družili smo se s njima ne obazirući se na bilo kakve granice, slavili ljubav i bilo je divno. Jako mi se svidjelo.

Kako je bilo na turneji s Maidenima?

To je toliko inspirativno na više različitih razina. Mi nismo mali bend. U našem svijetu mi smo prepoznati, idemo na turneje u velikim autobusima s timom koji ima više od 10 ljudi, sviramo pred tisućama ljudi. Za nas je to puno, ali u usporedbi s produkcijom Iron Maidena, mi smo mali. Oni su nas pozvali na turneju, nismo im platili za to. Osjećali smo se kao da smo dio obitelji, kao da smo prijatelji od prvog dana. Puno smo razgovarali s članovima benda, svaki dan su gledali naš nastup i mi njihov. I njihov tim je divan, pomagali su nam cijelo vrijeme. Iron Maiden je bend na koji se treba ugledati. Ako bi neki uzori trebali postojati, od toga kako biste se trebali ponašati kao glazbenici koji to godinama rade uspješno te i dalje biti čovjek, drag, pun poštovanja prema drugima, empatičan, onda su Iron Maiden ljudi na koje se stvarno možete ugledati.

Što najviše pamtite s te turneje?

Jako sam loš s pitanjima tipa čega se najviše sjećate, što vam se najviše sviđalo, što vam je omiljeno... Moje uspomene su uglavnom bazirane na osjećajima. Kad pomislim na turneju Maidena... teško mi je to objasniti. Učinili su sve da se osjećamo kao doma, kao da smo dio njih. Kad se toga sjetim, toplo mi je pri srcu. Vidim jako puno sretnih lica - od benda do ostatka tima. Tako nekako radi moj mozak, slike mi iskaču pred očima i većinom su to sretna lica.

Kako to da su vas opet pozvali?

Razgovarao sam sa Steveom Harrisom. Nakon nekoliko nastupa sam ga pitao da mi objasni kako se sve odigralo. Pročitali smo u jednom intervjuu da je on bio taj koji nas je otkrio pa sam ga i priupitao. Ispalo je da je gledao nešto na YouTubeu i izletjeli smo mu kao prijedlog. Pogledao je par spotova i rekao: ''OK, ove dečke moramo povesti na turneju''.

Smeta li vam što vas konstanto uspoređuju s Rammsteinom?

Ma ne, ne smeta mi. Zato što znam da ljudi trebaju usporedbe, tako je lakše. Mi smo Nijemci, Rammstein također. Oni nose šminku, mi nosimo šminku. No, radim i kao glazbeni producent, znam ponešto o glazbi, žanrovima i stilovima. Rammstein i Lord of the Lost zapravo nemaju puno toga zajedničkog. Čak i način na koji Till pjeva i na koji ja pjevam, ne mislim baš da zvučimo isto. No, nemam ništa protiv toga, ljudima je tako lakše stvari svrstati u kategorije i izabrati. Ako to pomaže, pa što onda? Nemam nikakav problem s tim. Mislim da čak i ja nesvjesno radim istu stvar kad otkrijem nešto novo. Ne ljutim se zbog toga, zašto bih? U redu mi je to, iako najiskrenije, nismo slični.

Imate jako lojalne obožavatelje. Planirate li komunikaciju s njima ili to činite spontano?

Oboje. Naravno da neke stvari planiramo koje su vezane za određeni timeline, primjerice objave albuma ili datuma turneja. Ali planiram li što ću i kako reći? Ne, ne planiram. Kad osjetim da želim nešto reći, učinim to. Imamo i kanal na Telegramu gdje je oko 4000 ljudi, najveći fanovi. Ponekad samo sjedim u autu i ako imam za podijeliti neke misli koje čak i nisu vezane uz glazbu, već uz nešto što se događa u svijetu, onda to i podijelim. Stavim telefon negdje u autu i pričam. Obično sve kažem i na engleskom i na njemačkom. Ako želim reakciju ljudi, komunicirati s ljudima, onda to učinim na Facebooku ili Instagramu gdje me mogu pitati što žele, a ja im mogu odgovoriti. Ide to u oba smjera. Nekad samo ja nešto kažem, ne dobijem povratnu informaciju, što je slučaj s Telegramom, a ponekad želim reakciju pa radimo streamove. Volim pitati ljude kako im se sviđaju određene stvari poput mercha. Zanimljivo je.

Vi ste ekološki osviješten bend. Vaš merch, vinil ploče su od recikliranih materijala. Možete li nam reći nešto više o tome?

Nastojimo imati što više ekološki prihvatljivih stvari. Ne funkcionira uvijek i sa svim proizvodima, ali s većinom funkcionira. Naravno, te proizvode moramo prodavati po nešto višoj cijeni, ali ljudi to shvaćaju. Nitko se ne žali. Ako proizvodite takve majice, printove, sve organsko, naravno da je i skuplje. No, od mercha i živimo, to je dio našeg posla pa moramo prodavati i po višoj cijeni. Sretni smo što možemo brinuti za okoliš. Uvijek u intervjuima ističem kako moramo svijet učiniti boljim mjestom pa onda i ne mogu baš negdje iz neke tvornice u kojoj rade djeca naručiti 1000 majica. To ne ide. Zato se zbilja trudimo oko toga. Što se tiče naše vinil ploče, to je interesantno. Nemate pojma dok ne otvorite koju ćete boju ploče dobiti zbog toga što se recikliraju materijali različitih boja. Zaista možete vidjeti kako se boje pretapaju. Inače, moguće je napraviti pomak i s CD-ovima. Zadnjih godina imate plastični držač CD-a. Zašto nam treba taj komad plastike? Mi to više ne radimo. Trudimo se stvarno pronaći načine da to odradimo na ekološki osviješten način.

Hoćemo li imati priliku vidjeti vas u Hrvatskoj ili negdje blizu?

Da! Planiramo datume za Europu na proljeće sljedeće, ne ove godine. Još uvijek nastojimo usrećiti ljude iz različitih zemalja nakon što nas zbog pandemije dvije godine nije bilo. Nemamo baš vremena, a ponešto ga trebamo ostaviti i za svoje privatne živote. Uz sve to, radim i kao glazbeni producent i moram se pozabaviti i time. Zbog svega toga ne možemo biti na turneji cijelu godinu. No, nastojat ćemo doći u Hrvatsku i ostale zemlje u toj regiji. Istočna Europa, Baltičke zemlje, sve ćemo to nastojati iduće godine.

U videu možete pogledati i originalnu verziju intervjua.