Leona Paraminski: Kod menadžerice koja je vodila i Jodie Foster
Nova kolumna otkriva čari Kalifornije u kojima uživa Leona... Ipak, ništu nije ljepše od toga da Leona surađuje s menadžericom koja iza sebe ima velika imena iz svijeta glume.
Užurbano jutro, dva dana prije mjesecima organiziranog, romantičnog puta, dobijem mail od svoje menadžerice. Moram skromno rečeno napomenuti da su joj klijentice bile oskarovke Jodie Foster i Julie Christie. Ako ja uspijem i nešto malo od onoga što su one uspjele napraviti u svojim karijerama, da evo npr. samo snimim dva dobra filma, ne moram se više poslije toga baviti glumom. A u mailu obavijest da idem na audiciju koja nije tako važna, ali casting direktorica jest. Naravno presretna sam, ali i tužna. Put za nas dvoje u San Francisco. Znam, znam luda sam... Bolje audicija nego romantični put sa mužem kojeg obožavaš.
Za pola sata novi mail. Još jedna audicija krajem tjedna. E pa kad te krene, krene te. Mjesec dana ništa, a sada sve u tom jednom, za mene važnom tjednu. Ali da skratim. Jedna audicija je bila otkazana, a druga važnija, pomaknuta dan ranije i bila je sjajna. Nisam uvijek zadovoljna sa sobom kada idem na audicije, ali ponekada i jesam. Stvar je dobre pripreme i opuštenosti. I ono najvažnije naučila sam cijeniti trenutak, jer to je jedino što na audiciji imas - TRENUTAK. Kad bolje promislim to je jedino što imamo u životu. Život je trenutak, a trenutak je život! Ok, dosta filozofiranja. Dakle sve ide po planu.
Put putujem, a žao mi... poznati Hrvati u bijelom svijetu
Put od 5 i pol sati do San Francisca presijecamo grčkim i preobilnim ručkom u Silicijskoj dolini čekajući našeg jako dobrog prijatelja. Kako je očekivano zapeo na sastancima, dolazi nam u posjetu u dva dana kasnije. Za njega čista lakoća, samo sat i pol vožnje. U Americi uobičajeno i svakodnevno vrijeme (naravno samo u jednom smjeru) vožnje do posla. Možete misliti kako je izgledalo druženje troje Hrvata; hrana,vino i dobra ćakula. Dobro, s ovim dečkima i puno znanosti. Naučila sam dvije tri stvari o laserima, ali kako sam brzo naučila tako sam i brzo zaboravila. Budući da je tamo provodio svoje mladenačke dane zna male tajne grada koje je rado podijelio s nama. Ostali dani su nam protekli u pravom turističkom duhu. Golden Gate, Alcatraz, The Academy of Science, Palace of fine Arts, Chinatown, Aquarium of the Bay, Union Square, Fisherman’s Wharf, de Young Musem i još puno zanimljivih atrakcija i znamenitosti. Grad po mjeri čovjeka. Ne tako mali, a ni prevelik. Predivan je. Osvojio me je odmah. Vjerojatno zato što ima totalno europski štih! Očekujte da će vam to reći vjerojatno svaki stranac koji je bio tamo.
Leona Paraminski: Politika je kurva koju jako skupo plaćamo
Javni prijevoz, čudo u Americi! Ovaj grad drugačije diše i živi baš zbog toga što i mladi i stari i bogati (dobro oni prebogati vole živjeti u zlatnom kavezu pa javni prijevoz vjerojatno smatraju prljavim i opasnim pomagalom) i siromašni i turisti koriste javni prijevoz. Stanovnici San Francisca vole hodati gradom i družiti se vani. I to daje jedan osjećaj domaće atmosfere. Jako su otvoreni, ali to je i odlika Amerikanaca, vole pričati sa neznancima, a naročito sa strancima.
Kupili smo City pas i imali ulaze u muzeje i besplatan javni prijevoz, isplatilo se! Živeći u Americi uvijek imate osjećaj da ste zakinuti ili da sve plaćate uvijek malo previše, pogotovo za ono što dobijete pa je dobro uzimati ovakve dealove poput City passa. ”Cable car” potpuno neudobno i pretvrdo vozilo za duže korištenje mi je bilo najveće veselje. Bila sam kao dijete, vrištala od veselja vozeći se niz strme uzbrdice i nizbrdice koje dosežu i nagib do 31.5%.
EKSKLUZIVNO O POKOLJU U KALIFORNIJI 'Postalo je to nekako uobičajeno'
Izbor hrane je sjajan. Barem je tako u mojem slučaju. Živim u Santa Barbari koja je vrlo skupo turističko mjesto s lošim izborom hrane pa sam se bacila u domaće kulinarstvo. Sve je naravno već okićeno u božićnom duhu i tjera na potrošnju. Pokleknu i oni najsnažijeg duha. Mi smo se uspjeli othrvati shopping maniji odlazeći u restorane probavajući internacionalne delikatese. Svidjela mi se i kineska četvrt koja izgleda kao naša tržmica, sa velikim izborom hrane, samo u doslovno, potpunom neredu.
Mogla bih vam satima pisati o tom gradu viktorijanske i moderne arhitekture. A sada povratak u jednu drugačiju bajku, Santa Barbaru.
DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook