IVANA BANFIĆ OTVORENO Odjednom nisam ništa vrijedila
Je li to čisto isfuravanje ili dio svijeta koji nazivamo showbuisnes?
Pjevačica i kolumnistica Ivana Banfić danas u kolumni 'Iza ogledala' piše o svojim iskustvima i razmišljanjima o egotripovima i narcizmu na sceni.
Pisat ću vam isključivo o sebi i svom doživljaju. Volim svoje kolege i ne pada mi na pamet da pišem o nečijem egotripu. Kada čujemo riječ egotrip odmah pomislimo na nešto što nije prihvatljivo i gledamo na to kao nešto loše. Odmah procjenjujemo , debatiramo, osuđujemo i dajemo tome lošu konotaciju.
OVDJE možete pročitati i ostale kolume Ivane Banfić
Da, istina je da najviše to primjećujemo kod ljudi koji su javno izloženi, pogotovo kod pjevača, glumaca i političara. Npr. neka poznata pjevačica ima posebne prohtjeve i želje vezano uz svoj koncert, ima rider od 500 stranica i zahtjeva poseban tretman, to znaju biti nevjerojatne želje i zahtjevi tipa: roza trosjed u garderobi, grožđice, posebna temperatura, sprave za vježbanje, poseban kozmetički tretman sa algama iz mrtvog mora i mogla bih tako u nedogled, mašti nema kraja.
Je li to čisto isfuravanje ili dio svijeta koji nazivamo showbuisnes? Je li to samo zato da se razlikujemo od drugih ne bi li bili bolji, zanimljiviji, posebniji? Imala sam takvu fazu u svojem životu. I to u vrijeme kada sam po prvi put osjetila okus slave i obožavanja. Imala sam dvadesetak godina i osjećala sam se kao božanstvo oko kojeg se vrti svijet. Sve što nije bilo u skladu s time ili ne daj bože da mi pjesma slučajno nije bila jedan tjedan prva na nacionalnoj top listi ili nisam pročitala jedan dan nešto o sebi u novinama, pala bi u bed i svijet mi se taj dan srušio.
Odjednom više nisam ništa vrijedila, sve što sam napravila je bilo bez veze i ništa više nije imalo smisla. To su bili stvarno jaki i meni istiniti osjećaji, a zapravo je bila iskrivljena slika u mojoj glavi. Dakle, ja bi to rekla, sad iz današnje perspektive, da jednostavno nisam imala izgrađen stvaran osjećaj sebe i svoje vrijednosti. Imala sam premali kapacitet da se nosim sa tim svim. Stvorila sam imaginarnu sliku sebe prema van, osobe koja zapravo nije stvarna i poistovjetila sam se s tom slikom, neke super uspješne nedodirljive zvijezde, koja mora biti presavršena i ako sve ne daj bože nije savršeno, što se dešava?
To je užasno naporno. Imaginarni svijet se ruši, zato što to nema veze sa stvarnom istinom. Istina koju sam spoznala je u prihvaćanju sebe takvog kakav jesi, i dobar i loš, da ne moraš biti ništa specijalno i posebno niti si bolji ili gori od drugih, jer si dovoljno dobar i jedinstven takav kakav jesi, savršeno biće samim svojim postojanjem.
Iz toga raste prava ljubav i radost, kreativnost i sloboda. Danas uživam u svojim nastupima i pjesmama na jedan posve drugačiji način, bez opterećenja. Prihvaćam se u svim svojim izdanjima, pa i to da me nema u medijima i da ne mora svaka nova pjesma biti hit. Živim potpuno osviještena i slobodna takva kakva jesam... Nesavršeno savršena!