Naš poznati reporter našao se u nezgodnoj situaciji pred kamerama, a nakon jednog javljanja uživo bilo mu je posebno teško: "Bio sam emotivno prazan"
Marko Šepat otkrio nam je sve čari svog posla, kako se snašao tijekom javljanja uživo kada su ga zalili pivom, ali i neke detalje iz privatnog života.
Novinar i reporter Nove TV Marko Šepat poznat je domaćoj javnosti po brojnim javljanjima uživo s najvažnijih sportskih događanja, a jedno od posljednjih u nizu bilo je finale Lige nacija u Nizozemskoj.
Marko se tamo, tijekom javljanja, našao u pomalo nezgodnoj situaciji, i to kada su ga navijači zalili pivom, a on nam je u razgovoru, između ostalog, otkrio i kako se osjećao u tom trenutku.
On je još kao tinejdžer htio postati sportski novinar, probao je sve forme novinarstva, od radija do portala i televizije, no kada bi morao izdvojiti koja bi to bila i zašto?
"Sve forme imaju svojih prednosti, ali kao najdražu biram televiziju. Ipak se temelji na slici i samim time daje najveću mogućnost da budeš kreativan, pogotovo kada se radi o reportažama. Čast svemu, ali slika je čudo", zaključio je Marko.
Posao reportera vrlo je dinamičan i ponekad se događaju neočekivane situacije poput one nedavne kada su ga zalili pivom u javljanju uživo. Kako se snalazi u takvim situacijama?
"Pokušavam ostati profesionalan, fokusiran i gledateljima, unatoč svemu, prenijeti točne informacije ili dočarati atmosferu s lica mjesta. Radiš svoj posao bez obzira na sve pa makar i u mokroj košulji, haha! Javljanja uživo su stvarno specifična, ponekad i zahtjevna, baš zato što su - uživo. Postoji mogućnost individualne greške, ali prije svega raznih “vanjskih faktora” i zapravo se može dogoditi puno toga nepredviđenog. A čak i puno nezgodnijeg od ovog konkretnog slučaja", rekao nam je Marko.
A koje mu je javljanje uživo dosad bilo najstresnije i zašto?
"Javljanje uživo kada je uoči Croatia Rallyja poginuo irski reli vozač Craig Breen. Nalaziš se nekoliko metara od mjesta gdje je čovjek nekoliko sati ranije izgubio život i moraš ostati profesionalan i izvještavati o tome. Priznajem, to je jedino javljanje uživo, a možda i općenito zadatak, nakon kojeg sam bio baš emotivno "prazan“", priznao nam je Marko.
Prije dolaska na Novu TV, sedam godina radio je kao komentator utakmica, bi li se volio ponovno okušati u komentatorskoj ulozi?
"Da, odradio sam oko tisuću prijenosa, komentiranje mi je oduvijek bila prva želja u novinarstvu. Naravno da bih se volio opet okušati, pogotovo jer smatram da nema veće stvari u karijeri sportskog novinara od komentiranja utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije. To bi bila čast, zadovoljstvo i ispunjenje sna. No ima vremena, a naša redakcija je ionako i u tome dobro pokrivena s dva sjajna komentatora, Sašom Lugonjićem i Milanom Stjeljom", zaključio je.
Marko je inače veliki fan kluba Roma. Totti ili De Rossi?
"Ufff, vjerojatno najteže pitanje za svakog simpatizera Rome. Obojica su primjeri vrhunskih nogometaša, ali i odanih tipova, jednom klubu. To je nešto što izumire u svijetu nogometa. Ipak, zbog većeg nogometnog umijeća - Totti", rekao je Marko nakon kratko promišljanja.
A bi li radije gledao Romino osvajanje europskog natjecanja ili Serie A?
"Osvajanje Serie A. Mislim da su fanovi talijanskog nogometa pomalo specifični u tom pogledu. Teško je to možda nekome pojasniti, ali Serie A je Serie A. No bojim se da ću se još načekati, haha", priznao je sa smiješkom.
Marko nam je otkrio i koja će mu anegdota najviše ostati u sjećanju iz Nizozemske?
"Evo npr. da ostanemo kod Rome, u Enschedeu smo kolega Milan Stjelja i ja naletjeli na talijanske reprezentativce u šetnji gradom. Među njima i Lorenzo Pellegrini, sadašnji kapetan Rome, nasljednik Tottija i De Rossija. Inače nisam od “žicanja” fotki s nogometašima, ali nekad ne želiš propustiti priliku. I tako kažem ja Pellegriniju: ‘Capitano, imam fotku s Tottijem, moram i s tobom’, a on odgovara: ‘Može, ali sad ti je prije minutu prošao i De Rossi’. On je naime danas pomoćnik u talijanskom stožeru… Kad smo kod Enschedea, dva dana tamo dobro su nam došla da malo predahnemo od puno većeg i užurbanijeg Rotterdama. Kolega Stjelja u Enschedeu je bio neprestano i bilo je smijanje vidjeti kako ga Nizozemci već prepoznaju po ulici, otprilike kao ja Pellegrinija. ‘Ohhh, a Croatian guy’, ha-ha, to je naš Miki", ispričao nam je Marko.
Malo o privatnom životu. Dosta vremena posvećuje poslu, a što voli raditi u slobodno vrijeme?
"Volim putovati, zanimaju me druge kulture i običaji, pogotovo zemlje ex SSSR-a, Gruzija, Armenija, Moldavija, Turkmenistan, ma svi mogući -stanovi… To je neki moj “bucket list”, makar super mi je da se ide bilo gdje i vidi i upozna nešto novo. Volim također planinariti i “haklati” nogomet", otkrio je Marko.
Je li za njega nogomet broj jedan ili voli pratiti i još koji sport i zašto?
Nogomet je broj jedan, ali odmah nakon ide rukomet. U mom Ivaniću postoji neka rukometna tradicija, dosta ekipe s kojom sam odrastao je bilo ili je još uvijek u rukometu. Meni nije išao, trenirao sam kao klinac nekoliko mjeseci i bio ono desno krilo s desnom rukom od kojeg traže samo da baci loptu prvom vanjskom do sebe, haha! Ali pratim i volim rukomet pa mi je baš drago i da u našem sportskom dijelu Dnevnika Nove TV imamo sve više rukometnih priča", priznao je.
Sudeći po komentarima na društvenim mrežama prikupili ste brojne simpatije ženskog spola, postoji li u vašem životu neka posebna osoba ili ste slobodni?
"Jel’ vam ovo pitanje sugerirao Vlado Boban? Haha, ovo zvuči kao njegovo maslo... Godi mi to čuti. A što se tiče mog života, u njemu već jest jedna posebna osoba", rekao nam je simpatični Marko tajanstveno za kraj.