Mario Valentić snimao je svjetski hit u Dubrovniku, a za naš portal otkriva detalje sa seta: ''To me najviše iznenadilo''
Mario Valentić za Showbuzz.hr progovorio je o iskustvu snimanja Netflixova hita ''Outer Banks'', velikim glumačkim ambicijama, fitnessu i očinstvu, ali i otkrio zašto ljubavni život radije čuva daleko od očiju javnosti.
Mario Valentić iza sebe ima više od dva desetljeća raznolike karijere, a ovih dana dobio je još jedan razlog za zadovoljstvo.
Publika ga može vidjeti u finalnoj sezoni popularne Netflixove serije ''Outer Banks'', čije su se scene snimale i u Dubrovniku.
O tom iskustvu, ali i svakodnevnom životu i karijeri otkrio je više u razgovoru za naš portal.
Angažman u velikoj svjetskoj produkciji posebno mu znači jer gluma, unatoč tome što ga posljednjih godina mnogi ponajprije povezuju s fitnessom, nikada nije prestala biti njegova velika želja.
''Iskreno, jako lijep osjećaj. Pogotovo zato što sam glumu uvijek volio i doživljavao kao nešto što bih volio ozbiljnije razvijati. Kad vidiš sebe u produkciji koju gledaju ljudi diljem svijeta, naravno da postoji određena doza ponosa. Ali meni je možda još važnije samo iskustvo rada na takvom setu. To je nešto što čovjek pamti'', kaže Mario.
Snimanje u Dubrovniku omogućilo mu je da iz prve ruke vidi kako izgleda rad na produkciji takvih razmjera, a dani na setu bili su sve samo ne kratki i jednostavni.
''Ovisi o danu, ali uglavnom je sve bilo dosta intenzivno. Rano ustajanje, priprema, kostim, čekanje na setu, probe, snimanje... I onda shvatiš koliko zapravo vremena i ljudi stoji iza nekoliko minuta gotove scene. Kao glumac ili statista vidiš samo svoj mali dio, ali iza kamere je ogroman sustav koji mora funkcionirati gotovo savršeno.''
Na setu je imao priliku raditi uz zvijezde serije Chasea Stokesa, Jonathana Davissa i Drewa Starkeyja. Zanimljivo je da Mario prije dolaska na snimanje nije pratio ''Outer Banks'', pa u početku nije ni znao tko su glavne zvijezde serije.
''Ono što mi je bilo lijepo vidjeti jest da su, unatoč ogromnoj popularnosti, na setu vrlo profesionalni i normalni ljudi. Kad se kamere ugase, nema tu neke velike zvjezdane filozofije. Svi smo tamo da odradimo posao. Meni je uvijek zanimljivo vidjeti kako se ljudi koji su postali svjetski poznati ponašaju u svakodnevnim situacijama. I upravo ta normalnost me možda najviše iznenadila. Kako nisam pratio tu seriju tako na početku nisam ni znao tko su glavni glumci i kako izgledaju.''
Usporedba s domaćim produkcijama nametnula se sama od sebe, što ga je najviše impresioniralo?
''Razmjeri. Od organizacije, broja ljudi, logistike, opreme pa do samog odnosa prema produkciji. Na velikom projektu stvarno vidiš koliko svaki detalj ima svoje mjesto. Naravno, i kod nas ima sjajnih profesionalaca i odličnih produkcija, ali kada radiš na projektu tog globalnog kalibra, vidiš jednu potpuno drugu razinu organizacije.''
Iako je kineziologija, fitness i Healthness posljednjih godina zauzeo velik dio njegova profesionalnog života, glumačke ambicije nisu nestale. Upravo suprotno, iskustvo s ''Outer Banksom'' dodatno ih je probudilo.
''Definitivno. Gluma zapravo nikad nije nestala iz mene. Kineziologija/fitness/Healthness je postao veliki dio mog života i karijere, ali gluma mi je uvijek bila velika želja. Ovakav angažman samo me podsjetio koliko uživam u tome. Volio bih u budućnosti napraviti još ozbiljnijih glumačkih projekata i pokazati da nisam samo čovjek iz fitnessa koji se povremeno pojavi pred kamerom. Za velik uspjeh u glumačkom poslu, kao i u svakom, potreban je velik trud i ustrajnost, ali i "ono nešto" na što čovjek nema utjecaj.''
Posebno priželjkuje ulogu koja bi ga odvela daleko od onoga što publika na prvi pogled očekuje od njega.
''Volim kombinirati različite stvari i ne bih se volio zatvoriti u jednu ladicu. Volio bih dobiti ozbiljnu glumačku ulogu kod nas u Hrvatskoj (zbog jezika naravno) koja bi od mene zahtijevala da izađem iz svoje zone komfora. Možda neki kompleksan, karakteran lik, a ne nužno tip lika koji bi netko očekivao kada me vidi. To mi je najveći izazov – iznenaditi i sebe i publiku.''
Od trenutka kada je kao Mister Hrvatske postao poznat široj javnosti prošle su 23 godine. Promijenio se u međuvremenu i njegov pogled na sebe, uspjeh i mišljenje drugih.
''Tada sam puno više razmišljao o tome kako izgledam i kako me drugi doživljavaju. Danas puno više razmišljam o tome kako se osjećam, što radim i kakav trag ostavljam iza sebe. Mlađi Mario je bio puno nestrpljiviji. Danas sam puno mirniji i svjestan da se neke stvari jednostavno moraju dogoditi u svoje vrijeme.''
Velik dio njegova života već godinama i njegova velika strast je fitness, no motivi zbog kojih trenira danas su drukčiji nego u mladosti. Je li mu trening danas više stvar izgleda, zdravlja ili mentalnog mira?
''Danas definitivno zdravlja i mentalnog mira. Izgled je lijepa posljedica, ali nije mi glavna motivacija. Sport mi je postao način života. Nakon treninga se jednostavno bolje osjećam. A s godinama shvatiš da je najveći luksuz imati tijelo koje te služi i omogućuje ti da radiš ono što voliš.''
Upravo zato ima jasnu poruku za one koji misle da su nakon četrdesete ili pedesete zakasnili početi vježbati.
''Da su upravo tada možda najviše potrebni. Nikada nije kasno. Samo treba prilagoditi trening svojim godinama, mogućnostima i ciljevima. Ne moraš s 50 trenirati kao s 25. Poanta nije dokazivati nešto drugima, nego napraviti nešto dobro za sebe. Ako krenete danas, za godinu dana bit ćete jako zahvalni sebi.''
Povezana vijest
Fitness je u međuvremenu postao i jedan od najvećih trendova na društvenim mrežama, što Valentić vidi kao mač s dvije oštrice. Misli li da je to dugoročno pozitivna promjena ili se ponekad stvara i nezdrav pritisak da svi moraju izgledati dobro?
''I jedno i drugo. Pozitivno je što se više govori o kretanju, zdravlju i aktivnom životu. Ali društvene mreže često stvaraju potpuno iskrivljenu sliku. Ljudi uspoređuju svoj stvarni život s nečijih najboljih pet sekundi i najboljim kutom snimanja. Zdravlje ne bi trebalo biti natjecanje u tome tko bolje izgleda na Instagramu. Trebali bismo se pitati možemo li potrčati, popeti se na planinu, odigrati se s djecom i normalno živjeti.''
Jednako tako ima svoje viđenje često korištenog izraza ''najbolja verzija sebe'', koji za njega nema mnogo veze sa savršenim tijelom.
''Najbolja verzija sebe nije nužno ona koja ima najmanji postotak masnog tkiva i najveće mišiće. To je osoba koja se dobro osjeća u svom tijelu, ima energije, može normalno funkcionirati i uživati u životu. Ako zbog savršenog izgleda ne možeš pojesti komad torte s prijateljima ili otići na put bez vaganja hrane, onda si možda postigao dobar izgled, ali ne nužno i dobar život.''
Povezana vijest
Uz sve profesionalne uloge, jedna mu je životna posebno važna – ona oca dvojice sinova. Očinstvo ga je, priznaje, naučilo brojnim lekcijama.
''Puno. Djeca te prisile da prestaneš biti centar vlastitog svijeta!'', smije se.
''Naučila su me strpljenju i tome da ne mora sve uvijek biti po mom. A možda najvažnije – podsjećaju me da budem primjer, a ne samo da pričam. Ako želim da oni jednog dana budu ljudi koji se kreću, brinu o sebi, poštuju druge i imaju hrabrosti probati nešto novo, onda to moram i sam živjeti.''
Ljubav prema sportu želi prenijeti i na njih, ali bez pritiska da moraju slijediti njegov put.
''Naravno da ih pokušavam zainteresirati, ali ne želim im nametati svoje interese. Mislim da dijete treba probati različite stvari i pronaći nešto u čemu uživa. Sport je fantastičan jer kroz njega osim tijela razvijaš i disciplinu, samopouzdanje, odnos prema pobjedi i porazu. Ali ako moje dijete jednoga dana kaže da ga više zanima nešto potpuno drugo, bit ću sretan ako je pronašlo nešto što ga veseli.''
Dok o poslu otvoreno govori, ljubavni život rijetko izlaže na društvenim mrežama. To nije slučajnost, nego odluka iza koje čvrsto stoji.
''Da, definitivno je to svjesna odluka. Mislim da neke stvari jednostavno trebaju ostati naše. Kada nešto stalno pokazuješ javnosti, ljudi počnu imati mišljenje o tome, a onda se privatni odnos lako pretvori u javni sadržaj. Meni je puno važnije ono što se događa kada nema kamera i mobitela nego ono što izgleda dobro na društvenim mrežama.''
Na pitanje što je kroz dosadašnja iskustva naučio o ljubavi i što posebno cijeni kod partnerice Ljiljane, odgovara kratko, ali jasno:
''Naučio sam da ljubav nije samo emocija nego i odluka, strpljenje, razumijevanje i spremnost da nekoga prihvatiš sa svim njegovim manama.''
Boji li se ičega?
''Vjerojatno toga da ne iskoristim vrijeme koje imam. Ne bojim se toliko neuspjeha koliko toga da jednoga dana pogledam unatrag i pomislim: ''Mogao sam probati, a nisam.'' Zato i volim avanture, putovanja, nove projekte. Želim što manje stvari ostaviti za ''jednog dana''.''
Postoji ipak jedno razdoblje kojem bi se nakratko vratio, prvenstveno zbog osjećaja bezbrižnosti.
''Vjerojatno u vrijeme kada sam bio mlađi i kada sam imao puno manje odgovornosti. Ne zato što bih želio ponovno biti taj Mario, nego čisto da ponovno osjetim tu bezbrižnost. Ali ne bih se vraćao živjeti u prošlost. Danas mi je puno zanimljivije ono što tek dolazi.''
Povezana vijest
U opisu na njegovom Instagramu piše – ''CEO svoje svakodnevice''. Znači li to da volite imati kontrolu nad svime?
''Mislim da sam s godinama naučio da ne možeš kontrolirati sve. Možeš kontrolirati kako ćeš reagirati. ''CEO svoje svakodnevice'' meni više znači da preuzimam odgovornost za svoj život. Ako mi se nešto ne sviđa, pokušavam to promijeniti, a ne samo čekati da se promijeni samo od sebe. A kad nešto stvarno nije pod mojom kontrolom – onda se naučiš prilagoditi.''
Uz glumu i fitness, jedna od njegovih velikih strasti je avanturizam. Putovanja koja pamti nisu ona na kojima je samo posjetio znamenitosti i napravio nekoliko fotografija.
''Teško mi je izdvojiti samo jedno jer me upravo takva iskustva najviše pune. Island mi je, primjerice, bio fenomenalan jer imaš osjećaj da si otišao na drugi planet. Ali i sva putovanja na kojima kombiniram prirodu, sport i neku malu dozu neizvjesnosti ostaju mi posebno draga. Volim kada putovanje nije samo ''dođi, pogledaj i slikaj se'', nego kada ga stvarno proživiš.''
Aktivan je bio i tijekom ljeta, a višesatna vožnja biciklom ili planinarenje za Marija ne predstavljaju umor, već suprotno.
''Meni je to zaista odmor. Znam da će nekome zvučati čudno kad kažem da mi je nekoliko sati bicikla ili planinarenja odmor, ali meni upravo tada glava najbolje odmori. Plivam, hodam, veslam, bicikliram – danas sve to radim hedonistički. Dakle, nema pritiska rezultata i potpuno sam rasterećen konceptom "brže, više, jače". Natjecao sam se do svoje 24. godine u hrvanju, tako da mi sport više nije dokazivanje. Danas mi je gušt'', kaže nam.
''Ako nakon toga sjednem negdje uz more, dobar ručak i društvo, to je za mene savršen godišnji odmor'', zaključuje Mario.
1/18 >>
Pogledaj i ovo
1/10 >>
Pogledaj i ovo