Intervju s Dariom Hodnik: 'Ljubav prema glazbi i dalje je neiscrpna'

Daria je poznata kao osoba koja uz bok stoji najvećim hrvatskim pa i regionalnim zvijezdama, jedna je od naših najpoznatijih pratećih vokala, a prošle je godine započela svoju samostalnu karijeru.

1. Jedan ste od naših najpoznatijih pratećih vokala, koji je surađivao sa mnogim regionalnim zvijezdama, a sada ste se odlučili i za samostalnu karijeru. Koliko dugo ste razmišljali o toj odluci?

Odluka da započnemo sa snimanjem pjesama i nekom vrstom zajedničkog projekta "pala" je već odvano, u dogovoru s mojim bliskim kolegom i prijateljem Draganom Brnasom Fudom, koji je i autor mojih pjesama. Sjećam se da smo davno nakon jednog koncerta pričali o ideji banda, kasnije nekog kvarteta, i evo na kraju sam ja u stvari kao nosioc našeg zajedničkog projekta. Moram priznati, da je moj suprug Dado Marinković odigrao značajnu ulogu u tom početku, jer mi je beskrajna podrška, i silno se veselimo svakoj novoj odsviranoj i otpjevanoj noti. Dragan je napisao prvu pjesmu Iza tvojih riječi za Eurosong i planirao kojem bi je izvođaču ponudio kada sam je čula u nekoj demo verziji. Zaista je to pjesma koja osvaja svojom grandioznošću i bez imalo razmišljanja sam rekla da je to ta, i krenuli smo u stvaranje. Mislim da se u životu za sve trebaju poklopiti karte i odabrati trenutak kada mislite da ste spremni za nove izazove. Kada sam snimila prvu pjesmu bila sam definitivno u svakom pogledu spremna na taj "podhvat" i sa punom lakoćom i bezbrižnošću smo stvarali, snimali i zaista ispunili sve svoje želje i ambicije, u glazbenom smislu. Procesi dobrog i kvalitetnog stvaranja nikada nisu "preko noći" i za dobru pjesmu se treba itekako potruditi i naraditi. Mislim da je kod nas tako, i iznimno cjenim trud glazbenik, aranžera, svakoga u nizu, tko je doprinjeo konačnom rezultatu, a to je dobra pjesma i kvalitetna glazba.

2. Trenutno promovirate i vaš novi, ujedno drugi singl 'Nevidljive stope'. Tko su autori pjesme i spota, i tko čini vaš tim suradnika?

Glazbu za pjesmu Nevidljive stope napisao je Dragan Brnas Fudo, kao i aranžman, dok tekst supotpisuje s Predragom Martinjakom. Iznimno mi je drago da smo otpočeli svojevrsnu suradnju s našim dugogodišnjim prijateljem Peggyjem, koji je zajedno s Fudom napisao još jednu pjesmu, koju ćemo nadam se snimiti negdje prije ljeta. Riječ je o jednoj prekrasnoj baladi i iznimno joj se veselim.

SASSJA je jedna od rijetkih ženskih MC-a u regiji!

Snimanje Nevidljivih stopa je bilo jako veselo, jer smo kao pravi tinejđeri otišli u garažu, radili probe, kreirali, vježbali, pili kave, jeli čips i beskrajno se smijali i zabavljali. Glavna forma pjesme bila je odmah jasna, i moram reći da kao dugogodišnji studijski glazbenik imam privilegiju da na pjesmama surađujem s vrhunskim glazbenicima. Sve su to moji iznimno dragi prijatelji i kolege, s kojima sam provela sate i sate na pozornicama, probama, studijima, i zaista smo svi jako dobro povezani i prijatelji smo već dugi niz godina. Moj suprug Dado Marinković odsvirao je bubanj, i njegov doprinos na mojim pjesmama je iznimno važan, jer je kao glazbenik neiscrpan izvor odličnih ideja, rješenja i vodio nas je kroz snimanja i stvaranje kao svojevrsni supervizor. Aranžer i producent pjesme Dragan Brnas Fudo, osim što je izvrstan vokal, je i sjajan gitarist, tako da je većinu akustičnih i električnih gitara snimio na pjesmi, kao i klavijature i prateći vokal. Doista je posebno zadovoljstvo pjevati njegove pjesme, jer su melodikom i lirikom bliske meni i mom pjevačkom senzibilitetu. Miroslav Lesić je moj dugogodišnji prijatelj i kolega, te sam mu neizmjerno zahvalna što je pronašao vremena i obogatio pjesmu, odsviravši električne gitare, koje su u svom country prizvuku dale poseban šarm pjesmi. Goran Delač iznimno je muzikalan bas gitarist koji je odsvirao prekrasnu dionicu bas gitare, koja je na kraju zaokružila cijelu pjesmu. Mix i mastering odradio je Igor Ivanović, koji nas uvijek razveseli svojim optimizom, upornošću i predanošću, i jednom prilikom ću ga snimiti dok miksa, da vam naprosto bolje dočaram koliko on u tome uživa i koliko duše unese u svaku snimku.

Redatelj spota za pjesmu je Goran Kovačić, koji je široj javnosti poznat kao pijanist i aranžer, koji je surađivao sa velikim brojem izvođača, i mislim da je njegova kreativnost tolika, da se naprosto mora izraziti kroz sve oblike audio-vizuelne umjetnosti. Posebno me oduševio njegov entuzijazam za rad, ideje i požrtvovanost. Snimali smo na Sljemenu, po minusu i ne baš idealnim uvjetima, ali smo se svi veselili tome, tako da nam nije bilo teško voziti staru fotelju i lampu gore dolje, trčkarati po blatu i lišću, samo da bi dobili što bolji kadar. Mislim da spot izgleda odlično i da je apsolutno popratio ideju same pjesme. Na kraju vidite da smo svi mi jedna mala glazbena obitelj, koja super funkcionira u svim uvjetima, na pozornici, u studiju, na kavi, na probi, bitno da se vodimo zajedničkom niti, odnosno prevelikoj ljubavi prema glazbi koja je i dalje neiscrpna.

3. Tijekom karijere ostvarili ste mnoge suradnje sa vašim kolegama, sa kojima ste dijelili pozornicu, ali i snimanja u studiju. Tko vas je najviše podržao u ostvarivanju samostalne karijere?

Moram priznati da sam u svome radu dobila podršku od svih kolega, s kojima i radim dugi niz godina. Prvenstveno su to aranžeri i producenti, s kojima, kao studijski glazbenik, provodim i najviše vremena.Dugi niz godina radim kao prateći vokal, i to je moja najveća ljubav. Sami čin stvaranja i kreiranja pjesme je jako uzbudljiv, i volim kada dobijem priliku izraziti svoju kreativnost, razviti ideje, čuti nešto novo i pjevati sve stilove glazbe. Studijski glazbenik neophodno mora imati širinu, slušati sve, voljeti otprilike sve i isto toliko dosta poznavati glazbu. Završila sam Muzičku Akademiju u Zagrebu i za vrijeme studija sam bila većinom okupirana klasičnom glazbom, dok sasvim slučajno, nisam dobila priliku pjevati prateće vokale. Od toga dana, pa sve do danas, pjevala sam vrlo različite pjesme - stilski, i to me zasta obogatilo kao glazbenika, ali i čovjeka. Malo je poznato da ima puno pratećih vokala, koji jako dobro rade svoj posao, vrhunski su pjevači i glazbenici, koji svojim trudom i radom doprinose kvaliteti pjesama, i to je općenito jednavelika kvaliteta svih studijskih glazbenika. U stvari nije bit samo pjevati, bitno je interpretirati, a veliki je plus kada naučite slušati, i to na pravi način.

4. Što očekujete od ove nove glazbene priče?

Svaki novi izazov, svaki neosvojeni cilj je dobar pokretač i motivacija. Ovo je moj novi izazov, upustit ću se u "borbu" s njim punim plućima i bistre glave, jer me to veseli. Veliki je broj pjesama na kojima sam otpjevala prateće vokale, a evo taj niz nastavljam i svojim solističkim pjesmama. Stvarali smo ih zajedno kao tim, i vesele nas, daju nam jednu živost i vedrinu, koja će nas držati za sve daljnje ideje, stvaranje i muziciranje. Glazba je moja hrana, svaki moj dan i potpuno je prisutna u mojoj obitelji, od moga djeda, preko moga oca, strica, supruga...pa nadam se jednoga dana i djece. Očekivanja uvijek svedem na želju da i dalje radim najbolje što znam , učim puno toga, upijam sve novo i veselim se studiju i koncertu kao da mi je prvi i jedini. Trudim se biti predana, temeljita i vrijedna u svemu što radim, a ako će to rezultirati dobrim i kvalitetnim, mirno ću spavati, sretna i zadovoljna.

5. Do sada ste uvijek bili vokalna podrška drugim izvođačima, da li imate tremu sada biti u središtu pozornosti i na pozornici, ali i pred medijima?

Moram priznati da sam imala ogromnu tremu dok sam svirala klavir, kao srednjoškolka i na Akademiji, i uvijek su mi se znojili dlanovi na koncertima, ispitima i produkcijama i strašno me to mučilo i opterećivalo, jer nikada nisam mogla odsvirati sve ono što sam htjela, baš zbog te treme. Kada sam počela pjevati, moj prvi koncert bio je u Domu Sportova s Crvenom jabukom pred 15 000 ljudi. Sjećam se da smo do pozornice išli hodnicima ispod dvorane, u kojoj su ljudi toliko skakali i aplaudirali da sam mislila da će se sve urušiti, a meni srce iskočiti. Međutim, kada sam se popela na pozornicu od sreće i uzbuđenja nisam znala dal bih prije pjevala, plesala ili otišla među publiku pa se zabavljala. U odnosu na klavir, pjevanje mi je bilo potpuno prirodno, i nisam imala niti truncic treme. Valjda se svatko osjeća dobro u poslu koji je pravi za njega, kao i u školi, fakultetu, ljubavi, kada odaberete ispravno treme ili nesigurnosti nema. A na tom koncertu sam i pala s pozornice na drugoj pjesmi, pa sam možda od bolnog zgloba zaboravila na tremu (LOL)

6. Sada kada ste se odlučili i za samostalnu karijeru, koliko se to u radu i obavezama razlikuje od dosadašnjih obaveza kao pratećeg vokala?

Ne razlikuje se toliko u obavezama, koliko u odgovornosti. Sad imam odgovornost da dobro otpjevam pjesmu, da ne zaboravim tekst, formu, trudim se interpretirati pjesmu najbolje što mogu i znam..... Mislim da je to moja dužnost i svojevrsna zahvalnost prema ljudima koji su napisali pjesmu, prema glazbenicima koji su je predivno otsvirali, a na kraju i moja obaveza prema slušateljima i svima kojima je pjesma bliska ili su je doživjeli kao svoju. Publika je uvijek ta, prema kojoj je najveća obaveza i odgovornost, da do kraja i maksimalno vjerno ispoštujemo njihova očekivanja. Rad je i dalje jednako intenzivan, kako koncertno tako i studijski. Svoju ljubav prema klasičnoj glazbi sam uspjela sačuvati kroz svoj rad na radiju, gdje kao glazbeni urednik radim već preko 10 godina, i uspijevam pomiriti nespojivo - klasiku i rock.

7. Kako vam izgleda današnja estradna scena i da li smatrate da su nužne neke drastične promjene?

Teško je iz perspektive glazbenika reći dal su nužne drastične promjene, jer slušatelji uvijek sebi odaberu nešto blisko i ono što im po glazbenom ukusu pripada. Mislim da je raznolikost dobra, ali krajnosti ne. U današnje vrijeme internet i prebrzi razvoj tehnologije učinili su da "čar" iščekivanja novh pjesama, novih albuma ili turneja polako iščezne, ali isto tako su donjeli mogućnost mladim ljudima da se prezentiraju i predstave, da se povežu sa svih strana svijeta. Veliki je broj glazbenih informacija, koje se smjenjuju zaista prebrzo, i ponekad je teško u šumi razabrati drvo.Ukus publike je taj, koji na kraju odluči promjene i modu glazbenog stila. Mislim da ipak svatko može pronaći nešto za sebe, pa čak i slušatelji istančanijega ukusa.

8. Da li ste možda već razmišljali o duetu sa nekim od vaših kolega?

Iskreno, moram priznati da nisam, jer kada bih sagledala s kime sam sve surađivala, sve sam duete već i otpjevala (LOL):-) Definitivno je vrijeme kada je teško realizirati cijeli album, pa se i mi posvećujemo svakoj pjesmi zasebno. Nije isključeno da ću otpjevati još puno dueta, suradnji, pjesama, jer to iskreno i želim. Za sada smo fokusirani na Nevidljivim stopama, kojima lagano idemo naprijed!

9. Kakvo je vaše stajalište o Porinu?

Diskografska nagrada Porin kod nas je najznačajnije priznanje koje glazbenik, profesionalac može dobiti. Lijepo je kada vas nagrade pljeskom, osmijehom, a kamoli nagradom koju vam daju kolege. Iznimno je važno i poticajno da se takva nagrada održava i dodjeljue, i sigurna sam da je svakom glazbeniku koji je takvu nagradu dobio pohvalno i poticajno priznanje za rad, trud, suze i znoj, kojima su ga zaslužili. Kao član pratećeg banda na pozornicama Porina sam od 1995., i pljeskom smo popratili zaista mnoge izvođače. Nadam se da će ih biti još koji će kipić odnjeti doma, jer to znači da će biti dobre glazbe, dobrih koncerata i još boljih izvođača i pjesama. Svakog umjetnika treba nagraditi, jer pohvala je njegov daljnji poticaj za rad.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook