Zajedno su napravili hit-seriju, no ona je zbog njega pobjegla nakon prve sezone: "Od ljudi s kojima sam radila, njega moram izdvojiti''

Danica Pajović za DNEVNIK.HR otkrila je što za nju znači biti članicom žirija na polufinalnom ocjenjivanju jedne kategorije prestižne Međunarodne nagrade Emmy, a otvoreno je progovorila i o stanju produkcije u Srbiji te odnosu s kolegom Draganom Bjelogrlićem.

Danica Pajović, srpska dramaturginja, scenaristica i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu članica je žirija na polufinalnom ocjenjivanju jedne kategorije prestižne Međunarodne nagrade Emmy na eventu kojeg su u Dubrovniku organizirali United Media i Nova TV.

Poznata je po serijama "Senke na Balkanu", "Žigosani u reketu" i "Pare ili život", a za DNEVNIK.HR otkrila je koliko joj znači nova prilika koju je dobila.

"Znači da se do kraja života mogu hvaliti kako sam bila u žiriju polufinalnog ocjenjivanja za nagradu Međunarodni Emmy.. No, prije svega znači jedinstvenu priliku da upoznam probrane kolegice i kolege iz cijelog svijeta, te da vidim najbolje od svjetske produkcije telenovela", kaže Danica.

Ispričala nam je i kako je reagirala kada je pozvana u žiri ove prestižne nagrade.

"Počašćeno, ali zbunjeno, budući da sam do sad pisala samo dramske serije, a pozvana sam ocjenjivati telenovele. No, kako sam akademski i gledalački kvalificirana za zadatak, a Emmy je u rangu Oscara za televizijsku produkciju, prihvatila sam poziv kao vid profesionalnog priznanja i priliku da uživam u novim serijama", ističe.

Dosad je imala priliku raditi na nekim vrlo uspješnim projektima, a evo na koje je najponosnija.

"Naravno da sam ponosna na 'Senke nad Balkanom', ali ponosna sam i na sve drugo što sam dosad radila, jer je svaki naslov bio vrhunac mojih mogućnosti u danom uzrastu i uvjetima. No, najponosnija sam što i dalje uživam u pisanju, iako sam se previše puta opekla u saradnji s lošim producentima za koje sam uzalud i na časnu riječ napisala nekoliko nikad snimljenih scenarija", govori Danica.

Inspiraciju, kaže, najbolje crpi iz potpisivanja ugovora s produkcijskom kućom.

"Kada znate da ne pišete uzalud", ističe, te dodaje: "No, kvaliteti pisanja pomažu samo čitanje i obrazovanje, osviješćeno životno iskustvo i promišljen društveno-politički trenutak, te neprestano gledanje filmova i TV serija, a sve to kako biste na bilo koju temu i ideju uvijek mogli postaviti što zanimljiviju priču koja u isto vrijeme korespondira s gledateljskim konvencijama i vašim osobnim opsesijama. Predavanja i rad na studentskim scenarijima dodatno mi održavaju kreativnu kondiciju dok ne naiđe gore spomenut izvor inspiracije".

Kada je riječ o razvoju produkcije u Srbiji, ima dosta toga za kazati.

"Najvažnije je da se već došlo u fazu u kojoj su se uglavnom izredali svi stariji autori koji su cijeli život kukali kako nikako da snime tu jednu jedinu stvar koju su napisali. Produkcije sad uvelike angažiraju mlade scenariste i scenaristkinje, moje bivše i sadašnje studente i studentice koji pucaju od kreativne energije, te konačno dobivaju priliku da uče posao i pokažu svoj talent. Nažalost, ponekad se događa da mladi autori postaju naivne žrtve srpske verzije takozvane 'sobe za pisce' koja u našim siromašnim uvjetima ne donosi timsku kvalitetu scenariju, već samo ubija autorstvo scenaristima i čini ih zamjenljivim. No, ono što je također važno je da se zbog svega ipak polako mijenja i publika, te da već sad nije dovoljno da se baš bilo šta na domaćem jeziku pusti u prime time terminu; masovna publika već sad ima dovoljan uzorak domaćeg i regionalnog igranog programa da ocjeni što je pametno i zanimljivo, a što je glupo i dosadno. Što publika bude bila sofisticiranija, utoliko će i kvaliteta programa rasti", smatra.

Od ljudi s kojima bi voljela surađivati nabraja strane kolege, no ne krije i s kim više ne bi voljela raditi.

"Voljela bih surađivati sa Ericom Kripkeom, Damonom Lindelofom, Bryanom Fullerom i Tinom Fey, pa makar im samo donosila kavu i slušala njihove kreativne procese. Drugim riječima, voljela bih surađivati s daleko boljima od sebe, s autorima od kojih mogu nešto naučiti. Od ljudi s kojima sam već radila, moram izdvojiti Dragana Bjelogrlića; i pored profesionalnog maltretmana zbog čega sam poslije prve sezone i pobjegla iz 'Senki nad Balkanom', barem smo se kreativno slagali i imali podjednako megalomanske ambicije oko serije koju smo pravili. Da pojasnim: nikad više ne želim raditi s Bjelogrlićem, ali izdvajam ga jer je jedan od rijetkih srpskih autora koji osjeća strahovitu odgovornost prema svom djelu i publici za koju ga pravi", otvoreno kaže.

Iako je već puno toga postigla, ima još toliko neostvarenih planova i želja kojima stremi.

"Svi planovi u ovom poslu ostaju neostvareni. Nikad ništa ne ispadne kako je zamišljeno i u tome je ljepota, ali i okrutnost kolektivnih umjetničkih djela. Konkretno, žao mi je što je zbog pandemije stao rad na seriji koju sam pisala po romanu 'Kratka kronika porodice Weber' vašeg divnog pisca Ludwiga Bauera. Mislim da taj projekt ima veliki potencijal za svjetsko tržište i bila bi šteta da zauvijek ostane 'na ledu'. Također mi je žao moje male horor serije čija je premisa psihoaktivni utjecaj rudnika litija na okoliš, a koju producenti nisu imali hrabrosti snimati u jeku građanskih protesta protiv kompanije Rio Tinto. No, moja sve izvjesnija želja je svakako pisanje za velike svjetske streamere", govori.

Na kraju nam se pohvalila projektom na kojem sada radi, no nije htjela puno odati.

"Trenutno razvijam seriju kakvu sam oduvijek željela gledati, a nigdje nisam našla ni film, ni seriju na tu temu. Svaka dalja priča o tome sličila bi na opisivanje utakmice koja se još nije odigrala, ali mogu reći da mi je drago što sam iskoristila pandemijski hiatus da pišem nešto po svojoj ideji koja me intrigira i veseli", otkrila nam je Danica.