Članovi Opće opasnosti prvi put progovorili o ratnim strahotama koje su proživjeli, jedan je bio ranjen: ''Obećali su nam kao klincima...''

Svi članovi rock benda Opća opasnost bili su hrvatski branitelji. Danas, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje naša Julija Bačić Barać donosi emotivnu ispovijest županjskih rockera o sudjelovanju u Domovinskom ratu.

Prvi put javno dečki iz Opće opasnosti progovorili su o svojem ratnom putu, izgubljenoj mladosti, ali i o ranjavanju na ratištu koje je gitarist benda proživio.

''Ja sam imao 18 godina, 15.05. sam maturirao, dva tjedna kasnije sam već bio u uniformi'', prisjeća se Slaven Živanović Žiža.

''Ja nisam krenuo u rat meni je rat došao ja sam imao 16 i pol godina'', dodaje Branimir Jovanovac Bani.

''S 19 godina poslije odsluženja HV otišao sam u specijalnu postrojbu policije Delte Županja i s 20 godina i 9 mjeseci sam ranjen'', govori Vlado Soljačić Sojka.

16, 18, 19, 20 godina - imali su članovi Opće opasnosti kad su umjesto neke ljepše mladosti proživljavali onu ratnu kao mladi branitelji 131. brigade Hrvatske vojske.

''Obećali su nam tada kao klincima stvorit ćemo svoju zemlju bit će najljepša na svijetu'', kaže Pero.

''Tada ustaješ u neko doba noći i oblačiš se, oprema, odora i sigurno je bilo odmah veliko pitanje vraćaš li se kući, dolazim li ponovno.''

''Mene su u Oluju dignuli iz bratovih svatova i to je neka filmska priča stara plače, stari ne zna kud će…'' govori Bani.

Za dečke iz Opće opasnosti jedina je opcija bila braniti svoju zemlju. Iako još praktički djeca, od prvog dana hrabro su stali na branik domovine.

''U tom periodu ljudi imaju maturalne zabave, svirke, a ti si svjestan da ih nemaš, a ovo ti je svakodnevnica.''

''Naravno kad s 19 godina dođeš u vojsku da ti se sve promijeni tad kad trebaš živjeti punim plućima ti si u rovu'', dodaje Sojka.

''Krenula je priča doći će netko i uzeti ovo što je naše kako može to biti, ovo je moja zemlja i volimo je neizmjerno. Čak i danas da netko dođe ne bi dozvolili da netko dođe i to dirne'', dodaje Pero.

''Negdje gdje si rođen, negdje gdje si odgojen, negdje gdje je nešto samo tvoje, pa koliko god to bilo malo, je uvijek samo tvoje i onda će
netko reći slušaj to sad više nije tvoje to netko uzeti, pokvariti, ti moraš sad negdje drugdje.''

''Nas je rat našao, nismo mi tražili rat, mi smo ga dobili, tu smo živjeli i nije nam na pamet palo da odlazimo odavde zbog nekog, idi, spakuj kofere i ja ću ući u tvoju kuću, to ne dolazi u obzir'', govori Žiža.

Jedan od ovih rockera iz Županje bio je i ranjen, a strahote rata doživjeli su svi.

''Ranjavanje se dogodilo na Velebitu, baza se zvala Ivine vodice, minobacački napad, 11.9.1993.'', pamti Sojka.

''U trenutku kad sam ranjen cijeli život mi je u milisekundi prošao pred očima, valjda od prvog dana svjesnosti do tog trenutka.''

''Mama je uvijek plakala'', kaže Bani.

''Mama k'o mama, ona uvijek panično ''pazi se brat mi je
rekao nemoj mi izigravati Ramba'', a najteže mi je bilo kad su im došli javiti jer nisu znali jesam li poginuo ili sam ranjen.''

''Sigurno su ostali tragovi i rane negdje u duši, glavi, sjećanjima, ali ne
razmišljam o tome više, to je prošlo…'' kaže Pero.

''Čim ne diraš često te rane prođu nekako…''

Žiža je preživio ono najgore.

''Najteži trenutak mi je kad sam nosio mrtvog prijatelja i ne bih o tim stvarima previše…''

Grad najduže opće opasnosti u Hrvatskoj je Županja, čak 1263 dana živjeli su pod sirenama. Tako je nastalo i ime benda 1992.

''Ja pitam Žižu reci mi koje ti je ime kaže ne znam, pišti Opća opasnost, ja kažem glupo ti je ime'', priča Pero.

''Tada je bilo ono što mi je prvo palo na pamet, Opća opasnost, i nije bilo bitno hoće biti drugog koncerta jer mi u ovom gradu nismo znali što će biti sutra'', dodaje Žiža.

''Sjećam se da su nekad snimke išle kroz kukuruzni put pokojnom Siniši Glavaševiću, samo da se dostavi'', dodaje Bani.

''Vrijeme za grom'' njihova je pjesma kojom se pozivalo na otpor agresoru, a za snimanje spota angažirani su branitelji.

''Pošto je pjesma imala čak premijeru na Dnevniku, to je pjesma s kojom se plašilo. Mi smo imali naziv pjesme, naziv akcije poslije Oluje je trebao biti Grom, tako da smo mi napravili pjesmu ''Vrijeme za grom'' i stojimo i dalje iza nje.''

O svojem sudjelovanju u Domovinskom ratu nikad dosad nisu javno govorili kao bend.

''Nismo nikad sjeli za stol i rekli ajmo mi od toga napraviti neku priču, čuj rock bend koji je cijeli bio u Domovinskom ratu i to na borbenoj liniji, ajmo do toga napraviti nešto, nismo to htjeli naplatiti nikad to bi mi bilo jadno, degutantno, ne bi se dobro osjećao'', govori njihov tekstopisac Mario Vestić.

U svojem gradu su i ostali, rat ostavili iza sebe i sada u slobodnoj Hrvatskoj žive ono što su oduvijek htjeli - rock and roll.

''Mi smo ostali svi u Županji živjeti nismo se raselili, otišli u neke bolje sredine, ovdje je super, najbolje, još smo uvijek tu, blizu granice.''

''Najveća glupost koju je čovjek mogao izmisliti, to je za mene rat'', zaključuje Sojka.

IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.