Zbog turskog ljepotana austrijska policija digla specijalne snage

Burak Özçivit otkrio je i da nastoji ne vjerovati u uroke.

Miljenik televizijske publike, turski glumac Burak Özçivit u seriji 'Bit ćeš moja' koja se emitira na Novoj TV tumači siromašnog Kemala koji se zaljubi u bogatašicu Nihan. U razgovoru govori o brojnim detaljima iz svojeg života, od najranijih početaka svoje karijere do bečke pustolovine s djevojkom Fahrije Evdžen koja je podignula na noge austrijsku policiju.

Tko te prvi otkrio?

Tata je bez mog znanja poslao moje fotografije na Best Model. Međutim, žiri je te fotografije bacio u smeće. Organizatori su u zadnjem trenu opazili situaciju, fotografije su izvađene iz smeća i sudjelovao sam u natjecanju. Ostalo se zna...

I život ti se promijenio...

Ne prihvaćam izraz da mi se život promijenio. Tko bi mogao što učiniti bez moje motivacije i energije?

Je li istina da pišeš mnoštvo priča kad nađeš vremena?

Da, istina je, ali kako mi je glava pretrpana, već godinu dana taj mi je posao sa strane. S vremenom se upustiš u neke potrage i pronađeš što je ispravno. Na primjer, najvažnija stvar koju sam naučio u vezi s produkcijom jest ta koji će se projekt primiti. Nekad na to treba gledati matematički. Zato puštam neke priče da čekaju.

Pišeš li i scenarije za serije?

Ne, brate, serije su jako težak posao. Svaka čast scenaristima. Ne znam kako uklanjaju taj pritisak i psihologiju. Ja nikad ne bih mogao raditi što oni rade.

Idemo na jednu drugu tvoju strast... Fenerbahče...

Zagriženi sam navijač Fenerbahčea, ali više ne idem na utakmice niti ih gledam. Prestao sam s tim. Udaljio sam se. Međutim, prije nisam propuštao nijednu utakmicu. Još volim igrati nogomet, ali jako mi je teško gledati utakmicu ili otići na stadion.

Zbog pretrpanog rasporeda?

Ne, drugi je razlog za to. Iako sam ove godine uzeo pretplatu, uspio sam otići na samo jednu utakmicu. I na tu sam otišao s djevojkom Fahrije. Ljudi su se s mobitelima u rukama okrenuli i slikali nas umjesto da gledaju utakmicu. Nismo mogli pošteno vidjeti teren ni pratiti utakmicu. Nakon toga više ni nisam išao.

A sjećaš li se prve utakmice na kojoj si bio?

Imao sam oko 6 godina. Ujak me odveo, ali jasno, maglovito se sjećam tih trenutaka. Bio sam fanatični obožavatelj Ridvana Dilmena. Svi zidovi moje sobe bili su puni njegovih slika i naljepnica.

Vratimo se sa zelenih terena na bijelo platno... Svojevremeno si se okušao i u hororu Napast.

To su sve stvari koje sam radio kad sam se tek probio na tržište. Šalimo se, ali stvarno sam se znao prepasti na snimanju tog filma. (Smije se.) Ali tko zna, možda bih opet mogao raditi horor.

Mislim da si nosio amajliju za vrijeme snimanja...

To nema veze s filmom, ne skidam je s vrata ni za vrijeme snimanja sadašnje serije.

Bojiš li se da će te ureknuti?

Zapravo nastojim ne vjerovati u uroke, ali ne ide. Valjda mi tri sata na dan prođu u zijevanju. (Smije se.)

Kad se pogledaš u ogledalo, pomisliš li u sebi: Čovječe, kako sam zgodan tip!

Ne, nikad ne govorim takve stvari. Imam toliko problema u vezi sa sobom da ti ne mogu objasniti.

A što ti se na tebi najviše sviđa?

Eh, oči mi nisu loše. (Smije se.) I trepavice mi pridonose znakovitim pogledima.

Bit će i da je redatelj serije Bit ćeš moja to otkrio pa ti stalno zumira oči...

Još dok se razgovaralo o projektu, naš je redatelj rekao da će Bit ćeš moja temeljiti u potpunosti na crnim očima, to će biti posebnost serije. Zbog toga uvijek tako snima izbliza.

U BEČU SU ZBOG NAS DOSLOVNO FORMIRALI SPECIJALNE SNAGE

Kako čujem, došao si i pred vrata Beča, fanovi su stvorili stampedo...

Odakle si to čuo? Pratiš austrijski tisak? (Smijemo se.) Jer taj je događaj izašao u tamošnjim novinama i mi smo se jako čudili.

Ako je ondje izašao, i ovdje se pročulo, Burak, nije da te istražujem po svjetskom tisku...

(Gromoglasan smijeh.) Znaaači, sad ćemo tako!

Šalu na stranu, ispričaj mi kako ste uzbunili Beč!

Zapravo je to vrlo interesantna priča. Otišao sam s Fahrije u Beč na ukupno dan i pol proslaviti Novu godinu. Ja sam na Instagramu podijelio fotografiju ondje snimljenu, onda smo šetali i zabavljali se te se vratili u hotel kako bismo stigli na avion. Kad pogledam, u lobiju oko dvadesetak osoba, čekaju nas. Okrenuo sam se kako bih prešao u restoran. Kad i ondje 20-30 osoba.

Zabava postaje sve mnogobrojnija...

Ne pitaj, započeo je metež i uz naguravanje smo se na jedvite jade probili do lifta. Svi su se pokušali penjati za nama, ali jasno, upravitelji hotela nisu im dopustili. Dolje je izbila takva pomutnja da ti ne mogu opisati. Hotelski su nas zaposlenici posve bijelih lica od straha zaključali u neku sobu i stalno ponavljali kako se ondje ne događaju takve stvari. To je mnoštvo samo raslo i raslo i dosegnulo 700-800 osoba.

Ti si kao Justin Bieber...

(Smije se.) Čekali smo oko sat vremena u sobi da se situacija smiri. U Beču u kojem su čak i na novogodišnju noć na ulici četiri policajca, zbog nas su doslovno formirane specijalne snage. Stampedo je obuzdalo tek 65 policajaca u 11 vozila. Ako čuješ zvuk sirena, misliš da je izbio velik događaj. Netko je pokucao na vratima, otvorio sam, a ondje policija. Uveli su nas u vozilo, tek smo tako mogli otići do aerodroma.

Kako, išao si na avion u pratnji policije?

Naravno. Kad je policajac u autu pitao: Tko ste vi? Kako to da ste tako poznati u Austriji? odgovorio sam: Bogami, iskreno, ni ja nisam očekivao toliko. Kad su počeli govoriti da se ne brinemo, da smo sad na sigurnom, i ja sam pomislio da se dogodilo nešto loše. Međutim, ljudi nisu bili naviknuti na takve situacije. Sulejman je stigao do vrata Beča, ali čini se da smo ga mi pokorili. (Smije se.)

Znači, povod svemu bila je jedna fotografija?

Baš tako. Svi koji su čuli da smo u Beču došli su. (Smije se.)

Izvor: http://www.hurriyet.com.tr/burak-ozcivit-fahriye-bir-tane-40041304