NEKADA JE BIO OMILJEN, A DANAS... Legendarni voditelj šokirao ispadom

Sve ovo baca ružnu sjenu na jednog od najpozitivnijih i najomiljenijih likova iz djetinjstva mnogih.

Omiljeni Branko Kockica, pravog imena Branislav Milićević, iz kultne dječje emisije 'Kocka, kocka, kockica' nedavno je pokazao svoju drugu, mračnu stranu.

Iako je godinama uveseljavao mlade generacije i bio idol mnogih, njegovo ponašanje neugodno je iznenadilo jednu novinarku koja je s legendarnim glumcem trebala napraviti intervju.

Svoje neugodno iskustvo novinarka Žana Gauk podijelila je na stranici Lola Magazina u tekstu koji je naslovljen "Branko Kockica, junak mog djetinjstva postao je tragičan lik".

Njeno iskustvo prenosimo u nastavku.
“Dječje kazalište RS bilo je domaćin XV. Međunarodnog festivala kazališta za djecu. Među tim velikim trupama, koje su prevalile pola Europe da bi se predstavile banjalučkoj publici, bilo je i onih iz susjedstva. Dolazi čuveni Kockica s kazalištem Puž.

I ne bi to bio prvi put da se sretnemo. Kao i uvijek, deset dana prije njegovog dolaska najavih se za intervju. Sve dogovoreno. Petak u 16.30. Kolegica iz jedne banjalučke redakcije također je strpljivo čekala da stigne. Kasni. Ali to je za glumce. A i za nas novinare.

Doveli su nas na scenu, a Kockica uveliko isprobava tekst. Klavir se ne čuje na sceni. Ide sve ispočetka. Mi i dalje čekamo. Dogovoreni intervju!

“Da čujem pitanja”, kaže Kockica kolegici, a ona je počela iščitavati jedno po jedno kao dijete u klupi ispred učitelja.

Veliki Kockica počinje se nervozno češati po glavi i govori:” OK, odgovorit ću kratko”. Ipak, stane na jednom pitanju.

“Branko, je li danas teže nasmijati djecu s obzirom na to da im je dostupno toliko medija”, upita ga novinarka.

Čuveni Kockica zaurla: “Kakva su to glupa pitanja? To je glupo. Kako ja mogu reći je li lakše ili teže. Vi umišljate da sam ja pedagog. Ja sam samo glumac. Ja nikoga nisam nasmijavao ni učio. Imao sam tekst pred sobom i to sam čitao. Nikoga nisam odgajao. Šta da ti na to odgovorim, u pi** mat**inu.”

Kolegica krajnje profesionalno nastavlja o obrazovnom programu onda i sada. Kockica i dalje, preobražen u neki gadan lik, drsko odgovara: “Ne znam, neću odgovoriti. Morao bih napasti vlast, a ja sam Vladin službenik. Eto, neka ti odgovor bude da ne znam. Odgovori ti meni. Što bi mi odgovorila na tu glupost? Zaista nemam vremena. Mene je dolazak na ovaj festival unakazio.”

Okreće se prema meni i kaže: “Pošalji pitanja na mail. Ne znam kada ću odgovoriti. Mene jedan Nedeljnik… Je l’ znaš što je Nedeljnik? Oni me dvije godine čekaju za intervju. Ali, tebi ću odgovoriti jer si iz Republike Srpske, a ja imam poseban osjećaj prema Srbima.” I nestane. Negdje na sceni.

Branko… Kockica… Naš Branko… Onaj što nas je učio da se dijelimo samo na dobre i loše, kako da se ponašamo i da prema svima budemo uljudni…

U nevjerici odlazim… Ne događa se to često, da se razumijemo. Ne u kazalištima.

Čitav vikend razmišljam i ne mogu dokučiti što ljudi umisle da su. Znam da su novinari omraženi i s tim se borimo godinama. Isto tako znam da ni vi ne biste imali što gledati ni čitati da nije nas. Da nije naših pitanja, kako biste o pojedincima saznali sve što znate? Da nije medija, bi li bilo čuvenog Kockice?

Pitanja za njega više nemam. Samo poruku da smo ga voljeli svi. Cijeli Balkan. Sva djeca osamdesetih. Potonuo je… Mornar koji je plovio morima mašte, kralj koji je vladao beskrajnim kraljevstvom, učitelj i odgajatelj… Potonuo je. Junak mog djetinjstva postao je tragični lik.

I ne postoje, dragi Branko, glupa pitanja. Postoje samo glupi odgovori. To si, nažalost, i ti dokazao.

Neka te čeka veliki “Nedeljnik”. Ja, mala iz Banjaluke, ne želim”, stoji u tekstu objavljenom na stranici Lola Magazina.

Sve ovo baca ružnu sjenu na jednog od najpozitivnijih likova iz djetinjstva mnogih. Takvog ga sigurno ne želimo pamtiti.