Progovorila o teškom djetinjstvu: 'Morala sam promijeniti državu i suočiti se s udaljenosti'

Glavna glumica serije 'Toscana' otkrila je detalje o svom teškom djetinjstvu...

Intervju s glavnom glumicom serije 'Toscana', Annom Safroncik, napravljen je u jahaonici dvorca Tor di Quinto u Rimu.

Anna je u intervjuu otvoreno progovorila o svom životu, teškom djetinjstvu, liku Aurore kojeg tumači u seriji 'Toscana', te samoj radnji popularne talijanske serije koja ju je proslavila.

Ne propustite rivalstvo velikih obitelji u seriji 'TOSCANA' na Novoj TV!

Kakav je ukrajinski humor?
Ne znam objasniti. Drukčiji je.

Da nije u pitanju osjećaj za ironiju?
Ne, imam osjećaj za ironiju. No tek naknadno shvatim foru pa me prijatelji zafrkavaju i naposljetku ispadne da ih ja nasmijavam. No sve mi bolje ide. Rim i Rimljani su me naučili da se grohotom smijem. I to čak na pravome mjestu.

No ne u ulozi Aurore u 'Toscani'...
Tako je. Aurora se nema čemu smijati, svašta joj se događa. No to je žena zdravih načela, odlučna i borbena, bori se za sreću koja joj je ukradena, mnogo je propatila. U potpunosti se mogu poistovjetiti s njom.

Zašto?
Imala sam teško djetinjstvo. Morala sam promijeniti državu, suočiti se s udaljenosti koja me dijelila od obožavanog oca, koji je nažalost ostao u Kijevu. Veoma mi je nedostajala očinska figura, kao i Aurori, uostalom. Prepoznajem se i u njezinu snažnom osjećaju za obitelj, u njezinu romantičnom pogledu na ljubav. Zapravo, mislim da sam baš zbog toga sama.

Ljubav između Aurore i Alessandra (kojeg tumači Roberto Farnesi) prolazi kroz tisuću poteškoća i iskušenja, no naposljetku pobjeđuje. Tako ide i u životu?
Oduvijek sam u to vjerovala i želim nastaviti vjerovati. Ne znam je li tako ili nije, no tko u to vjeruje, bolje živi.

Aurora je neiskvarena i poštena, a ipak nepravedno provede osam godina u zatvoru. Zar ne bi bilo bolje da smo malo lukaviji u životu?
Treba biti odlučan, usponi i padovi su dio života, treba uvijek reagirati. Moj otac ima uzrečicu koja mi pomaže u teškim razdobljima: 'Život je sazdan od bijelih i crnih pruga, pa će i ovo proći.' Mislim da je utješna. Mislim da se naposljetku dobrota uvijek vraća. Valja imati hrabrosti i vjere.

Vi ste vjernica?
Nažalost, nisam stekla katoličko obrazovanje jer sam rođena u Ukrajini za vrijeme komunizma i bilo je zabranjeno prakticiranje vjere. No, produhovljena sam i vjerujem u nešto veće: još tomu ne mogu dati neko ime, no imati vjeru je bez daljnjega blagoslov u životu.

Zašto je 'Toscana' tako uspješna?
To je velika talijanska priča, odlično napisana. Kad sam počela čitati scenarij, nisam mogla maknuti pogled s papira. I svako iščekivanje scenarija za iduću epizodu bila je prava agonija. Željela sam znati kako završava. A kad me danas svi pitaju: 'Tko je ubio Lucu Monfortea?', ja odgovaram: 'Da samo znate koliko sam ja mjeseci čekala da to saznam! Da vam otkrijem tajnu…'

Samo izvolite.
Kad čitam scenarij za novi posao, uvijek odem u kafić, sjednem i slušam što govore ljudi oko mene. To mi koristi kod pronalaženja poticaja i stvaranja što realnijeg lika koji trebam glumiti. Sjećam se da u Aurori ima mnogo elemenata jedne djevojke koja je jednoga dana sjedila za stolom do moga i pripovijedala prijateljici svoju nevjerojatnu priču.

Zapravo ste prisluškivali.
Jesam, baš neodgojeno. No sjedila sam blizu i nisam mogla ne čuti, a njezina me priča posve obuzela.

Je li istina da ste se u pubertetu osjećali ružnom?
Da. Muškarci me nisu primjećivali. Nisam imala obline. Bila sam djevojčica u ružičastim džemperima i mašnama u kosi, dok su moje kolegice iz škole nosile martensice i dekoltirane majice. Počela sam raditi sa 17 godina i odjednom sam odrasla - dok su se ostali zabavljali, ja sam završila kao 'štreberica'. Carlo Verdone odabrao me za ulogu u filmu 'Cera un cinese in coma' pa sam se odlučno bacila na učenje glume, htjela sam dokazati da sam na visini zadatka.

No potom ste se valjda opustili…
Zapravo tek nedavno, i možda baš zahvaljujući ulozi Aurore koja me učinila samosvjesnom i mirnijom. Prije sam stalno željela nešto dokazivati, dok sada ne mislim da bi osoba trebala težiti da se pod svaku cijenu svima svidi. Pokušavam razvijati druge sposobnosti: čitanje, pjevanje, glazba, ples, režiju, pisanje scenarija. Prije sam se više brinula za svoj vanjski izgled, moj je stil odijevanja bio po bontonu, košulja i hlače uvijek su bile savršeno izglačane. Danas sam stalno u trapericama i majici. Mislim da ono što u životu možemo darovati, ono što nas ispunjava osjećajima, jest upravo naša krhkost.

Traperice, majice… No vidjeli smo vas i u pidžami sa Štrumfovima. No da smirimo mušku publiku, ne spavate sa Štrumfovima, zar ne?
Zapravo, s medvjedićima.

Vaš san?
Obitelj. Apsolutno na prvome mjestu. Sa svime što sa sobom nosi: djecu, kuću, psa, muža, božićne praznike, prijatelje, večere… Bilo kojim redom. A smijem li visoko letjeti, san mi je i Hollywood.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook